Milisav POPOVIĆ: Iza mnogih “složenih” procesa unutar psihe krije se duša
Prvi i za sada jedini profiličar u Crnoj Gori, Milisav Popović za čitaoce Portala Analitika otkriva šta je ustvari poziv kojim se bavi i kaže da profiličar osobama saopštava istinu o njima samima.
„Zamislite sebe da pričate o sebi… ali lišeni mentalne buke, predrasuda, strahova, ega i sujete. To bi bila sjajna postavka, zar ne? Odlično štivo – jer čovjek najbolje sebe poznaje… ali na nesreću, ujedno se ne razumije najbolje. Kako teško možemo da se izolujemo od sopstvenih demona, tako teško da možemo da u potpunosti definišemo sebe. Slabi smo na sebe. Upravo to radi profiličar“, objašnjava Popović.
Dodaje da istina koju saopšti profiličar „često ne bude ono što ste očekivali, ali bude mnogo bolje od onoga od čega ste se plašili“.
Popović ističe da profiličar razumije čovjeka i njegove neizgovorene misli, uočava njegove sposobnosti i potencijale čak i kada ih on sam nije svjestan.
Sagovornik Portala Analitika kaže da postoje dva oblika profilisanja: deskriptivni i eksplikativni, te da prvi opisuje um, psihu, stanje svijesti… nekog čovjeka, dok drugi precizira šta se sve može očekivati od osobe.
ANALITIKA: Završio si Fakultet političkih nauka u Beogradu i to na katedri za međunarodne odnose i diplomatiju. Otkud želja da se baviš profilisanjem?
POPOVIĆ: Ako se može govoriti o slučajnosti, onda se ona meni dogodila baš pred završetak studija… Američki bihevioristički centar za primijenjenu psihologiju je te 2001. godine postao podrška Beogradskom univerzitetu i pokrenut je pilot program koji mi prevodimo kao “postdiplomske (specijalističke) studije iz domena profilisanja”. Izabrani su studenti sa raznih katedri, među njima “ubodoše” i mene, te je započeo dug i veoma zanimljiv proces učenja i snalaženja u novoj (a opet nekako poznatoj) sferi razumijevanja čovjekove psihe i njegove prevrtljive prirode. Čim sam zakoračio na tle psihopatologije i sociopatologije osjetio sam koliko to naučno polje umije da “zgromi” nepripremljenog čovjeka… a ujedno se i saživio sa nevjerovatnom željom da savladam sve što se može savladati. Može se reći da sam ušao relativno nepripremljen, ali su mi za dvije godine stesali svu drhtavicu i u ruke tutnuli neke od nevjerovatnih instrumenata… zahvaljujući njima, danas mnogo više razumijem druge, i shvatam da se iza mnogih “složenih” procesa unutar psihe, uglavnom krije jednostavan odgovor – koji uglavnom diktira duša. Da, profilisanje zbilja uviđa jasnu razliku između ova dva elementa.
ANALITIKA: Da li si još uvijek jedini profiličar u Crnoj Gori i zašto nema interesovanja za tu profesiju?
POPOVIĆ: Kako stvari stoje… i dalje Crna Gora ima jedinog profiličara, ne samo na njenom prostoru… već mnogo šire. Nije razlog izostanak interesovanja, čak mislim da je kvalitetan dio omladine veoma znatiželjan i spreman da se prirpema za ovaj poziv… Više se radi o nekoj komplikaciji koja je nastala na nivou univerziteta, možda i samih interesnih zona – jer se Američki centar po završetku obuke, povukao sa Balkana. Selekcijom, jedini sam došao do poslednjeg potpisa, i završio fazne ispite (bez diskfalifikacije ili negativnih poena)… tako se i okončala ova divna priča, i za izvjesno vrijeme zatvorila vrata drugima za slično školovanje. Doduše, naša djeca i dalje imaju mogućnost da se obuče na nekim stranim centrima, za šta treba dosta priprema i nemalo strpljenje tokom provjera znanja, vještina i afiniteta.
ANALITIKA: Šta tačno radi profiličar?
POPOVIĆ: Razumije čovjeka u svakoj njegovoj neizgovorenoj misli… shvata za šta je sposoban i kada ovaj nije baš siguran da posjeduje izvjesni potencijal. Postoje dva oblika profilisanja: deskriptivni i eksplikativni. Prvi opisuje kakvoću nekog čeljadeta (njegov um, psihu, stanje svijesti); dok drugi objašnjava šta se može od takvog “materijala” očekivati. Danas su profiličari angažovani šire i češće nego ikada… izašli su iz sfere antiterorizma i tumačenja umova serijskih zločinaca. Njihove usluge traže vlade, korporacije… čak i industrija zabave.
ANALITIKA: Kako izgleda proces profilisanja i gdje je profilisanje sve primjenjivo?
POPOVIĆ: Ako govorite o postupku kada čovjek sam želi da odradi svoj profil – što se inače naziva i “obrada deskriptivnog modela kod civila”, onda je stvar relativno lako objasniti. Čim zatražite da vas profiličar “objasni i pojasni” započinje postupak koji teče kroz tri faze. U prvoj, obavljate jedan jako zanimljiv razgovor sa profiličarem, u drugoj fazi u miru svog kutka radite specijalizovanu mapu uma ili određeni esej, a u trećoj se susrećete sa Upitnikom – čiju sadržinu ne mogu približiti drugačije, sem da se radi o tzv. “matričnim pitanjima”. Čim čovjek odradi sve tri faze, profiličaru treba nekih desetak dana da sastavi profil. Time dobijate nešto kao “vodič za upotrebu samog sebe”.
ANALITIKA: Da li se dobar profiličar postaje nakon završenog školovanja ili se vremenom i praksom stiču vještine za profiličara?
POPOVIĆ: Kao i za sve u životu – treba imati česticu predodređenosti za neki poziv. Neku unutarnju preslicu o koju će se motati vunica naučenog. Tokom prakse ovladavate svemirom… koji nije sav mogao da stane u knjige. U ovoj profesiji, kao malo gdje, to kakav ste, itekako određuje rezultat vašeg rada.
ANALITIKA: Koje su to tehnike koje se koriste u profilisanju i da li su naučno potkrijepljene?
POPOVIĆ: Da, radi se o potpuno naučnoj grani… koja korelira sa svim oblicima psihologije, biheviorističkim principima i osnovama onog što se danas naziva neoneobiheviorizmom. Samo što za razliku od rigidnosti i zastarelosti klasične psihologije, profilisanje konstantno prati promjene u ljudskom ponašanju… i odaje priznanje ideji da se u svakoj generaciji rađaju pojedinci koji predstavljaju iskorak u umno-etičkom stasavanju. Da budem precizniji, profilisanje uvažava posebnost svake duše, shvatajući da cjelokupna civilizacija konstantno napreduje. Nažalost, štura psihologija ne uvažava tu činjenicu. Za nju je svaki čovjek dio neke od četiri psiho-pasivne fascikle.
ANALITIKA: Šta profilisanje može da kaže o osobi?
POPOVIĆ: Zamislite sebe da pričate o sebi… ali lišeni mentalne buke, predrasuda, strahova, ega i sujete. To bi bila sjajna postavka, zar ne? Odlično štivo – jer čovjek najbolje sebe poznaje… ali na nesreću, ujedno se ne razumije najbolje. Kako teško možemo da se izolujemo od sopstvenih demona, tako teško da možemo da u potpunosti definišemo sebe. Slabi smo na sebe. Upravo to radi profiličar. On Vama saopštava istinu o Vama. Često ne bude ono što ste očekivali, ali bude mnogo bolje od onoga od čega ste se plašili. Ne laže vas, ali vam pruža podršku… Što je mnogo bolje od života kakvog većina živi – ubijeđeni u lažne predstave o sebi, a niotkuda podrške.
ANALITIKA: Kako profilisanje može pomoći nekome?
POPOVIĆ: Volio bih da to pitate ljude koji su odradili profile… Ja samo mogu da prenesem neke od njihovih doživljaja. Kažu da im je profil promijenio život – da su se pomjerili s mjesta i krenuli u smjeru koji nisu ni znali da su željeli.
ANALITIKA: Možete li da izdvojite neke slučajeve gdje je izrađeni profil bio od presudnog značaja (možda neki policijski slučaj ili neko privatno profilisanje koje je dovelo do promjena u životu)?
POPOVIĆ: Bilo je situacija koje su podrazumijevale “vještačenje” nekog zločina. Kada prolivenoj krvi treba naći uzročnika, pun razlog i počinioca. O tome ne bih mogao, zbog diskrecione klauzule da govorim, ali postoje drugi primjeri… gdje nije bilo susreta sa žrtvama. Na primjer, trenutno mi pada na um ne tako daleka podrška jednoj maloj firmi. Bila im je potrebna stručna pomoć u kreiranju stabilne kolektivne strukture. Umrežavanje ljudi koje je tada odrađeno, danas tu firmu čini zdravom i uspješnom. I, čini mi se da više nije tako mala.
Kad su u pitanju tzv. “privatni profili”, tj. profili urađeni za građane, za sada postoje samo pozitivne refleksije. Afirmisali su se – kako se žargonski može reći.
ANALITIKA: Ko je sve uključen u izradu profila?
POPOVIĆ: U izradi dekriptivnog profila subjekta, glavnu ulogu posmatrača, zapisivača i tumača obavlja sam profiličar. Međutim, često se dešava da mu podršku pružaju jedan ili više “proaktivnih” psihologa… jer, znate, kad se radi o zavirivanju u dušu, dvije ili više osoba bolje osjete mirise, kakvoću i patinu ukrivenih stanja. Strah od sitnih grešaka tjera na što veću kooperativnost.
Original verziju teksta možete pročitati ovdje
Intervju vodila novinarka Kristina ĆETKOVIĆ