Čovjek ima 32 zuba koji mogu da ugrizu na 84 načina. Od svih krvnih grupa, nulta je najčešća… a čak 85 odsto ljudi na planeti ima RH pozitivan predznak. Sve ostale krvne grupe se lagano utapaju u univerzalnu (nultu) – naučnici smatraju da će to oplemeniti vrstu. Ipak, žeđ za krvlju se ne otapa.

Na pristaništu drevne Aleksandrije, na njenom krajnjem doku, u ispupčenom kamenu urezan je znak koji ukazuje na sedam odlutalih lađa – one koje su davno odvele putnike na četiri strane svijeta. Ni jedna se nije vratila – možda su zbilja pronašli luke Atlantide?

I pored sve jagme za zlatom, na Zemlji ima toliko plemenitog metala da može da je prekrije cijelu u sloju od čak jednog metra. Eskimi koriste preko 15 riječi za snijeg – i svaka nosi drugačije značenje. Za sve ostale studen nema nikakvu ljepotu… mada su pahulje nerijetko toplije od mnogih zagrljaja. Od 1815. godine, do danas je vođeno skoro 220 međunarodnih ratova – tri civilizacije su istrijebljene. Stope ostavljaju mokar otisak koji liči na sentuinski simbol – onaj koji tvrdi da ljudi imaju dva para skrivenih krila.

Zvuk putuje tri puta brže kroz vodu nego kroz vazduh – uvreda odliježe u umu sedamdeset dobova dublje od bilo kakvog praska. Čovjek u svojim ustima svakodnevno proizvede oko jedan litar pljuvačke… a bilo bi potrebno skoro devedeset godina da se sva ta količina sakupi, preradi i “iskuje” jedan mali biser. Dokaz da i kada vam pljunu u lice, miligram sluzi nosi istinu.

U prosjeku svi mi baratamo sa oko 5.000 artikulisanih riječi dnevno… međutim, skoro 80 odsto pripada razgovoru koji vodimo sami sa sobom (neko glasnije, većina u sebi). U tri, od četiri slučaja čovjek ima poriv da “nešto” posebno nađe za života… samo jedan u dvanaest hiljada nađe ono za čim traga. A tek svaki dvjestoti (takav) bude zadovoljan blagom.

Jabuka se sastoji od 25 odsto vazduha… zato i pliva u vodi. Mi se velikim dijelom sastojimo od vode – zašto onda tako lako tonemo? S dolaskom tmurnih zimskih dana povećava se za trećinu čovjekova težnja za snom. Početkom marta ova potreba počinje da se smanjuje – zajedno sa nagonom da budete voljeni.

Totalno pomračenje sunca događa se svakih 18 godina. U to vrijeme ženama potamni lateni dio oko zenice – i ne ispravlja se. Naše srce u toku jednog dana otkuca preko 100 hiljada, a trepnemo približno 10 hiljada puta. U oba slučaja, srce mnogo prije predosjeti izvor uznemirenosti koji odnekud vreba – oko ga tek naknadno evidentira.

Prvi grad na svijetu koji je dostigao milion stanovnika bio je Rim – 133 godine prije nove ere. London je milionitog stanovnika dobio tek 1810. godine, a Njujork 1875. godine. Danas u svijetu ima oko 300 gradova sa više od milion stanovnika. A u skoro svakom gradu oko 70% stanovništva se osjeća kao da su potpuno sami u svemiru. U svijetu svakodnevno umire na stotine ljudi od gladi… u industrijskim zemljama svakog ubogog dana se baci oko 27 odsto hrane. Prosječno čeljade u svom vijeku može da pročita 1.200 knjiga… čime se po pročitanom djelu postupno pojačava mentalna sposobnost, ali i otključavaju uspavane zone uma. Ujedno, samo jedna knjiga neke budale može da vam derogira spoznaju moć. Zapremina vode se poveća za skoro deset procenata kada se zamrzne… isto kao i ljudska zloba. Pacov može bez vode da izdrži za četvrtinu duže vremena od kamile. Ljudi štetne naravi i opakih namjera u prosjeku imaju za trećinu više šansi da prežive ratove, pošasti i moderne kuge od ostalih. Izdržljiviji su.

Frekvencija udisaja se promijeni za punu dimenziju kada suze krenu… postaje pliće kada smo razdragani. Organizmu izgleda ne treba toliko vazduha kada nas neko usreći. Pluća u tom momentu udišu nešto sasvim drugo… hemija i matematika ne znaju šta. Mi, doduše, znamo.
Dva krupnija grama soli su dovoljna za 15 dana života – nekad su gorčina i jod jedini način da opstanete u svijetu slatkih nada.

Hvala vam što ste sto puta do sada čitali ove tekstove… i što ste isto toliko puta spriječili da se tavanica nad nama ne sruši. Mogao je tako nastati otvoreni prelom nečije duše. Zahvalan svim nepoznatim očima što su toplim zarezima usporavali stihiju da mi ne ponese riječi.

S poštovanjem,

Milisav S. Popović