Makar i pod pretpostavkom da ste ih već od nekog drugog čuli ipak ću vam ispričati dvije priče:
* * *
Desilo se tako da su letovi za Denver i Vašington poznate američke aviokompanije naprasno otkazani. Samo jedan službenik je morao da odradi rebuking ogromnog broja putnika, a vrijeme za svaki naredni polazak lagano je curilo. Postajala je mogućnost da neki i zanoće na Gejtu 15. Nervoza je bila sve veća, ali se red kudikamo održavao. Odjednom, neki podeblji, proćelavi i bijesni smrad krenu da krči put kroz gomilu i na koncu priđe pultu za kojim se službenica već punih šest sati hrvala sa papirima, terminima i rezervacijama. Ovaj udari šakom o metalnu površinu i baci kartu njoj u lice: „Ja MORAM da budem što prije u avionu, a moje sjedište mora biti u BIZNIS KLASI!“
Žena ga pogleda, osmijehnu se te odgovori: „Biće mi zadovoljstvo da Vam pomognem, samo prije vas je čekalo i čeka mnogo naroda, čim završim njihov transfer na druge letove, rado ću se posvetiti Vama… do tada, žao mi je, ali moraćete da sačekate.“
Debela svinja bješe neumoljiva. Poče da skače, skiči, mlatara rukama, pa i da urla: „ZNAŠ LI TI UOPŠTE KO SAM JA?“
Bez oklijevanja, mlada službenica se nasmiješi – vedrije nego prvi put – dograbi mikrofon i obrati se cjelokupnom Aerodromu: „Dragi putnici, molim za trenutak vaše pažnje.“ – poče, glasom tako mirnim kao da je tek zagrizla neradno nedeljno jutro – „Imamo putnika ovdje na Gejtu 15 KOJI NE ZNA KO JE. Ako ima ikog u aerodromskoj zgradi ko prepoznaje dotičnog gospodina, molim da dođe do Gejta 15. Hvala!“
E, onda je narod počeo sve glasnije i glasnije da se smije. Naravno, krmak je samo nervozniji i agresivniji postao. Kako nije mogao da preskoči pult i razračuna se službenicom, pljunu je u lice i zavika: „FAK JU!”
Bez gesta uznemirenosti, damara srdžbe ili uvrijeđenosti, dama se nanovo predivno osmijehnu i odgovori: „Žao mi je gospodine, ali i za to ćete morati da stanete u red i sačekate“.
* * *
Možda je to bilo početkom ove, ili čak sredinom prošle godine… svejedno. Uglavnom, u bolnicu jednog jutra, tačno u osam časova ušeta starac sa svojih teških 85 ljeta. Bješe vedrog lika, ali spor – i dušom, a i tijelom vidno povrijeđen. Naime, rana, koju je i “donio” da prekontroliše pružala se cijelom dužinom ruke. Doktor koji ga je upisao u registar i primio u ordinaciju, preuze na sebe obavezu da pogleda stanje već od ranije liječene izderotine.
„Molim Vas, da li možete što prije da mi previjete ruku?… jer znate, u žurbi sam velikoj“ – starac upita molećivo.
Doktor s odobravanjem klimnu glavom, ali pomisli da ovaj nema kuda toliko da hita, te odluči da provjeri šavove na rani malo detaljnije. Kako su minuti odmicali, tako se deda uzvrpoljio, sve češće primičući sat nosu… jedva je nazirao kazaljke, ali je znao da kasni.
„Molim Vas. Molim Vas. Moram da budem tamo tačno u devet sati“ – skoro pa zajeca… tiho, nije moglo tiše.
Doktor se ispravi i pogleda ga zainteresovano: „Rana vam je bolja… ali mogu li vas pitati – kuda Vi, tako stari imate da žurite?“
„Na doručak sa mojom ženom. U domu je za stara i nemoćna lica. Bolesna je od Alchajmera… a svakog jutra, tačno u 09 služe doručak. Hoću da stignem na vrijeme… nikada ne kasnim…“ – izgovarao je kao da mu se duša upravo nadojila pehara punog rose.
„Od Alchajmera?“ – doktor se primače starim očima – Pa prepoznaje li vas?“
„Ne… više ne“ – starac odgovori.
„Znači, svakog jutra, Vi… idete u dom, kod nje… iako znate da se ona vas ne sjeća više. Ne pamti više ništa…“
Deka se osmijehnu, dodirnu prstom obraz mladog ljekara i reče
„Ona više ne zna ko sam ja, ali ja i dalje znam ko je ona“ – stavi šešir na glavu… i ode.
* * *
Šta da ti kažem, šta već da poručim, a da ne napravim grešku? Život često stvara zbrku, podere ti haljine, izgrebe obraze, pokvari najmilije igračke… Kad te sve ovo, iznenada, naglo napadne – jer tako to obično hoće – otmi sopstvene rane iz pogleda tuđih, učini ih otmenim, za ponos i čuvanje. Potom skupi malo volje za plesanjem, raširi ruke i zagrli svemir, da se od tebe zagrije.
Jesi li ti, možda, od onih koji tako lijepo plešu kada nema muzike?
Milisav S. Popović