Neumitno, svaki umjetnik kad tad zađe u sivu zonu. Postaje prepoznatlјiv po nosu sa kog sagledava svijet – te odbija da se zarotira. Stvari ili skliznu sa vrha pa se raspu u etar, ili se zadrže na surli… pa zacrvče ko slina. To je pojelo mnogo stvaraoce – repeticija koja se skorčala. Nije izazovom upotpunjena.
Ustalјenost nepogrešivo vodi, ne samo do “lađenja” publike… već i do odumiranja stvaralačkog elana. Treba kombinovati začine… valјa učiti kako naučiti sebe drugog podučavati. Zato se najveći broj autora trudi da prati aktuelnosti. Misle da tako ostaju čitani i uvaženi. No, baš tada zađu u još gore stanje – crnu zonu koja ih etiketira kao “izazivače bijesa”. Svijet ih vidi kao hroničare žuči – one što objavlјuju koga je smrt pojela. I ko bi trebalo da crkne sledeći.
Svi zaobilaze osnovnu premisu u obraćanju publici – potrebnost. Naše riječi nisu ništa drugo do kap joda na posjekotinama. Sitnica koja se uglavi u najtanji rascjep… da bol ne zagnojavi. No, ovdašnji glasnogovornici sipaju previše – najčešće razjedu ranice, pa ih dodatno navrište. Razlog: autor nije bio dobar farmaceut – pa mu lijek u otrov utekne.
Želudac je čudna naprava – može da rastopi i kamenje, ali se prevrne i u čvor zamota kad pročita pogrešne misli. A tek kad vidi gadne njuške koje tvrde da bolјe od tebe omirišu stanje. Iritabilna crijeva su nekako u svezi sa osjetlјivom dušom. Sad ćemo da smutimo probiotik za bolјe varenje.
Idemo, ne veži se…
* * *
Ne znam šta je klјuč za uspjeh, ali znam da je drum ka propasti želјa da udovolјite svima. Osim ako nisi glumac ili političar… tada je to tvoja obaveza.
Najteža stvar u životu je znati koje mostove preći, a koje spaliti.
Ako stvarno nešto golemo želite, naći ćete načina… u protivnom ćete naći samo opravdanja.
Nikad ne donosite permanentne odluke na osnovu privremenih osjećanja.
Pravi prijatelјi vam zabiju nož sprijeda. Težina rane određuje sposobnost oprosta… ne ruka koja drži dršku.
Znate one što glasno psuju, vrište kada se smiju, viču kada vole, laju kada voze, grme kada se lјute… e takvi najtiše, ali najduže plaču.
Neki lјudi, ma koliko da ostare, nikada ne izgube od lјepote – samo je premjeste sa lica na srce.
Za svaki minut bijesa, izgubite šezdeset sekundi života. Za svaki dan i godine strplјivog čekanja – bićeš spašen… smrt će ti biti ista kao i za svakoga.
Zapisano je: Najčešće, zidove od olova podižemo ne da bi se ogradili od svijeta, već da vidimo kome je toliko stalo do nas, da ih razbije. Doduše, malo ko je toliko vrijedan da zbog njega olovo zgulimo. Molim? Mi se precjenjujemo! Jer ko je danas lud da zbog tebe lomi olovo? Alo! Jesi li vido kakva je ponuda?
Kažu da za onoga ko je kroz život počeo da se bori uz pošten udar čekića…. svaki će problem da naliči na ekser. Šta ako problem nosi malј?
Nije tačno da kad ostarate prestanete da se igrate. Kada prestanete sa igrom, tek tada ostarite.
Na kraju, svi vas povrijede… na vama je da odlučite i odaberete one vrijedne bola. Da ćemo iskreno, bol nikad ni je opcija… bolјe ti je samom, ako je takva ponuda.
Čini vam se da vas mrze bez razloga? To je dobro. Znači da ste u nečemu bolјi. Ili ste prosto antipatično govno koje je umislilo da je bolјe od svakoga.
Opet, kažu da život nije tu da biste čekali da oluja prođe… već da biste naučili da plešete po kiši. Mislim da lažu. Treba se odseliti tamo gdje vrijeme i lјudi nijesu olujni.
Ima dana kada će vam ponestati srednjih prstova…
Ljudi bi vas, garantovano, mnogo manje provocirali kada biste vozili tenk.
Djelujte srećno pored lјudi koji vas ne vole… to će ih ubiti. A još će ih više ubiti, ako ih prethodno ubijete.
U životu postoji svega nekoliko problema koji se ne mogu riješiti dinamitom.
Kažu da momenat prije smrti, cio vaš život se odmota poput filma… Što ga onda ne učiniti blokbasterom?
Istina je da ne znamo šta imamo, dok to ne izgubimo. Ali ništa manja istina je da ne znamo šta nam nedostaje, dok nam to samo ne dođe. Obrni-okreni, nezajažlјive smo kurve.
Nikad ne pravi prioritete od nekog ko te drži za opciju. Osim ako nije milioner… onda slobodno prihvati da si opcija (sve dok kaplјe).
Puno lјudi ima fantastičnih ideja… a opet, ništa jevtinije nije od ideje koja se ne realizuje.
Bog od nas želi da budemo duhovno voće, ne religiozne tikve.
Ako želite da živite mudro, ne osvrćite se na tuđe savjete…. uklјučujući i ovaj.
Oni koji te najmanje poznaju, uvijek će najviše da pričaju o tebi.
Pretvarati se da si genije u Crnoj Gori nije teško… problem nastaje kada počnu da te uvažavaju. Šta tada kukala ti majka?
Očekivati od svijeta da se prema tebi ponaša fer jer si dobar… isto je kao očekivati od tigra da te ne pojede – jer si vegetarijanac.
Od svega što ispričah, sve ću ti svesti na sledeće – ti samo budi potreban! Koristan! Dok nekome budeš gradio život, ostaće ti dovolјno materijala da i sebi podigneš zamak. Tako, prijatelјu nastaje imperija. A ti budeš kralј.
Neki žive da bi se borili, drugi se bore da bi živjeli… šta činiti kada razlog za bilo kakvu borbu prestane?
Pivo i pecanje! – rekao bih. Ili seks… ako si u prilici.
Milisav S. Popović