Tripleks diabulus čine tri aktera: dželat, trovač i bogomolјka.
Dželat – nemilosrdna snagatura što raspoluti glavu za bačvan sitnicu. Dobra stvar, donekle: sa njim uvijek znadeš na čemu si. Kazna je neminovna, sinovče. Taj pitanja ne postavlјa. Nema mravinjanja po njegovoj savjesti. U klanju, vjerujem, ne vidi zadovolјstva – već obavezu koja mu je pogodnome pružena. Izuzetno je posvećen zadatku. Trudi se da mu krv ne poštrca odoru.
Loša stvar, odnekle: nemoguće ga je ubijediti na značaj nečija života. Nema poštovanja ni prema kome, osim prema onom ko mu je omogućio da kažnjava. Sve druge duše mu zaudaraju – jednako je kadar da sasiječe najbolјega ili silovatelјa. Tja, opasna kreautura od koje treba bježati zavazda.
Trovač – koristi lјudske slabosti kako bi se privukao čovjecima. Saznaje mu meka mjesta, pa ispusti stihove da ga zavede. Govori stvari na koje imun ne moš biti. Kako dani prolaze, pronalazi načine da kratkim ubodima našilјene travke uvede lan ikru u krvotok. A od takojeg otrova se prvo kosti sparuše. Nakon deset dana, nesrećnik ili nesrećnica povijaju se u grehotnim bolovima… opet u naručju pjesnika, tražeći utjehu i slad lažni, te opranu nadu da će sjutra biti sve kako treba. Da će da se oporave.
Dobra stvar kod trovača, donekle: jeste gad, jeste da glumatanjem žrtvu zavede, ali joj i na samrtnoj postelјi izgleda kao da mu je stalo. Stane tako i jeca. Osmjehuje se sažalјen… iako lan ikru ne prestaje da ukapava. Stihovi su mu lijepi. Očarave, sinko… zbilјa očarave.
Loša stvar, odnekle: zbog trovačke poezije nekoliko gradova je bilo spalјeno u pokušaju da se doznaju verse… jer, znadi, te ti stvari poput bajalice opijaju prostodušne. Zaslijepe krasnom mrežom i nema oporavke!
Bogomolјka – a taj ti je pa ponajgori! Kad taj ili takva zavoli, samo se nadima od lјubavi. Prekipi preko lјudske soli, pa mora da se čojeku osveti. Osveti, velim ti! Jašta! Ubiva onoga koga zavoli. U određenu osobu ufitilјi. Zbog nje je pripremna da učini sve na bijelome svijetu. Odavde pa do Azarije da ode. Da odigra razna kola, samo da zavede… i ugrabi, pa da je više ne ispušti. Nakon toga – na najsvirepije od poznatih vještina, kida grlo lјubavnika ili mu crijeva prospe, zasiječe žile oko peta… jer smatra da je oduzimanje mogućnosti života onome koga voli, najsvetija od svih dužnosti lјubavi.
Dobra stvar, donekle: čovjek bogomolјka nosi skupocjene darove onome u kog se zalјubio. Istinski pati, ako njegova lјubavnost pati. U stanju je da učini sve kako bi je oslobodio drugih problema… samo da postane potpuno i apsolutno njegova.
Loša stvar, odnekle: Šta da ti kažem… šta drugo sem da prvi čin lјubavi, kada im se tijela upletu, pa zađu jedno u drugo u septu -završi se raspuklinom … i bogomolјkinim valјanjem u krvi i iznutricama dok je tjelesina još vrela.
*
Ovaj kratak spis o podjeli uloga, napisan je u ranom dobu uzdizanja rimskog carstva… Smatralo se da je u pitanju latinska bilјežnica – u slavu književnosti, možda čak pozorišta. Puka umjetnina o razmišlјanju nekog davno umrlog besjednika. Nepoznatog autora istorija dugo nije mogla da evidentira. Pa mu dadoše ime Kasius Diks… no, u poslednjih nekoliko decenija, dođoše do iznenađujućeg otkrića. Nije Tripleks diabulus nikakva literarna konstrukcija, radilo se o nečem značajnijem – mnogo važnijem! Bješe to prva, pokazna bilјežnica o vrsti lјudskog karaktera. Prva bihevioralno patološka podjela među dušama – ono što moderno doba naziva psihoanalizom. Našli su i autora, kao i nastavak njegovih bilјežnica. Evo šta je Adrian Tremelijus još napisao:
*
Postoji i Tripleks patrocinium. Čine ga tri karaktera odbrane od zla: vuk, pijetao i vidra.
Ako čovjek ima vuka u grudima, ondak ima i mjesec pod stopama. Kadroća njegove snage je pogolema! Samo vuk može da proždere dželata.
Pijetao more biti žena – i samo jedino ona. Vriskom u zoru oda trovača. Treba ga ubiti srpovima i zaplet na kapije… kao opomenu drugima.
Vidra stanuje u djeci – samo ako su od grijeha čista. Očima tjeraju bogomolјke… ništa od njih ne ostane osim tropa.
*
Sve ovo što je u rukama, što je darovano meni i sličnima – predstavlјa osjećanja i djelanja nastala kao rezultat vjekovima taloženog iskustva brojnih generacija predaka. Pruženi su dvogledi i lupe – da bolјe savladam lјude. Da vidim porube, kroz prizme sočiva prepoznam grube… i na kraju od svog tog soja raznolikih definicija, ne nađoh u lјudima spokoja… mnogo je brate nesoja. Mnogo uvijenih prizora.
San o čovjeku, kakav čovjek treba, bude toliko dalek da ti se sanjati ne da… Onda priđem početku svih početaka… pa u sebi deklamujem priču o dželatu i sjekirama. Spoznam vrijednost Tremelijusa… na časak odahnem, uz njega je jasnost britka. Tako prosta i nemilosrdno čista. Jer, u pitanju o đavolima, leži odgovor od tri smisla: sve što ti treba jesu vuk, pijetao i vidra. Zbilјa? Da li je moguće da je lјudskost u životinjama?
A opet, kako spasiti lјude, kad im je već u krvi lan ikra?
Kako preživjeti lјubav, kad te ima bogomolјka?
Vele da je istina uvijek ista… ako ne nanosiš bol, bol će ti biti nanesena.
Nisi ti samo jedan od karaktera… u tebi stanuju oba tripleksa.
Jesi nekome odbrana… ali brate, drugima si prokleta tamnica.
Milisav S. Popović