Gospodine Popoviću, Vaše knjige su privukle veliku pažnju u regionu. Međutim od skora Vaše ime prepoznaju i zbog nesvakidašnjeg zanimanja. Objasnite u par rečenica o čemu se radi?

Da, knjige i kolumne su otvorile put do raznobojnih očiju i šarolike publike. Izgleda da je riječ uspjela tamo gdje reklame nemaju efekta… Saznalo se da je autor „neobičnog štiva“ zapravo čovjek koji je koristio metode iz profilisanja da bi ispleo priče. Da budem precizniji, radi se o struci koja je prevashodno namijenjena tumačenju čovjekovog unutrašnjeg svijeta, njegove psihodinamike i statike, kao i svih ostalih emotivno duševnih stanja koje ga čine takvim. Profilisanje izučava svemir koji nosite ispod kože. Vidi glasove koje ne izgovarate… i poštuje integritet bez invazije. Prosuđuje, ali ne osuđuje.

Čini se da je ovo jedina nauka koja zbilja sluša čovjeka. A svi imamo toliko toga nedorečenog, neizrečenog… toliko stanja koja ne razumijemo. Profilisanje im svima zna ime.

Zvuči ozbiljno, ali i intrigantno… šta se profilisanjem konkretno postiže?

Profilisanje je grana psihologije, koja je nekako brzo nadrasla roditelje. Jako je precizna i konkretna u opisivanju drangulija u trezoru čovjeka. Bazira se na biheviorizmu… i ljudima je termin uglavnom poznat zbog pretencioznog rabljenja ove struke u trilerima, serijama i novom beletrističkom pravcu. Ali, kada zanemarimo senzacionalizam, dobija se pouzdana definicija… Naime, profiličari (profajleri) su strukom isklesani ljudi koji su istrenirani da razumiju i opišu svaki damar čovjekove psihe. A šta se profilisanjem postiže, pitate? – sve zavisi od nalogodavca. Do skora su profiličari bili ekskluziva državnih bezbjednosnih organa, pa su ovi operativci imali osjetljiv zadatak – skenirati kriminogene i patološke skupine i pojedince. Prepoznati one sa iskrom uništenja – prije nego se vatra rasplamsa. Sve zarad veće sigurnosti i predupređenja nekog zločina. Međutim, profilisanje je „skliznulo“ i u civilnu sferu… međ običan, građanski svijet. Omogućilo svakoj osobi da sazna više o sebi. Da izmjeri svoju kakvoću kako bi bila sigurna da li je dorasla snovima, i da li možda robuje košmarima. Sve je više onih koji žele da prođu postupak „psihometrijske analize“, kako bi imali uvid u sopstvene demone, ili skrivene okeane svjetla. E, upravo to znači „uraditi svoj profil“.

Pojasnite nam postupak izrade profila. Iz čega se sastoji i način na koji se radi?

Popularno je reći da se profil radi segmentirano… zapravo, pojedinac prolazi kroz tri lagane faze – gdje svaka predstvalja poseban ciklus. U prvoj se obavlja jedan zanimljiv razgovor, i ne traje duže od četrdesetak minuta. Prilikom postavljanja pitanja ne „rovi se“, po čovjekovoj intimi… makar osoba nema takav osjećaj. Druga faza nastupa dan ili dva kasnije, a podrazumijeva izradu mape uma, ili esej na određenu temu. Treća faza je upitnik… obično sadrži oko sedamdeset pitanja. Poslednje dvije faze se rade samostalno – u komforu vašeg doma. Nakon što se tripodni podaci sakupe, profiličaru i njegovom timu je potrebno nekih desetak dana da odrade deskriptivni profil. Procedura ne „boli“ i nije naporna po zainteresovanog.

Kako ste za sada jedini profiličar u regionu koji je ozbiljno započeo rad, kakva su iskustva i ko sve traži izradu svog profila?

Dogodila se “posebnost”, pa Crna Gora trenutno jedina nudi tu mogućnost… ali granice nisu omele pristupnost ovoj usluzi. Svako može da zatraži profil – bez obzira na prostornu udaljenost. Zapravo, osobe koje su do sada (u poslednjih tri godine) tražile da im se obrade profili su bile mahom van „mog doma“. Ljudi iz Srbije, Hrvatske, Bosne i inostranstva (Njemačka, Amerika, Francuska i Švedska) su najbrojniji korisnici. Crna Gora je tek na šestom mjestu. Važno je istaći da se prva faza za svakoga ko nije u prilici da se „susretnemo“ može odraditi preko video linka (Skajp, Vajber ili neka druga aplikacija). Matrice su tada nešto drugačije u odnosu na one koje se koriste u neposrednom kontaktu – ali, efektivnost i pouzdanost su identične i zagarantovane.

Šta osoba dobija izradom profila?

Teško pitanje… jer su i razlozi zbog kog se neko odluči za ovaj postupak različiti. Nekoga „muka“ natjera; neko želi da bolje spozna sebe; ima i onih koji bi da otkriju čvorove; te onih koji bi da nađu ili bolje reći provjere kakve tajne u sebi nose… Ipak, zajedničko za sve je sledeće: profil je dokument na dvadesetak ili tridesetak stranica koji ispisuje suštinu vašeg uma i duše. Bilo je ljudi kojima je profil donio otrežnjenje i učinio da narednog dana drugačije progledaju; drugima je nadogradio postojeću životnu platformu… a, bogami, bilo je i onih koji su njime samo dobili dodatnu spoznaju. Jer, to što znate mnogo toga o sebi… ne znači da i pravilno upravljate vozilom. Profil između ostalog pruža uvid u potencijale, brzinu razvoja… ali otkriva i nevidljive zidove u koje repetitivno udarate. Za profil malo toga ostaje skriveno.

Prema Vašem iskustvu koliko su ljudi spremni da prihvate istinu o sebi?

Radim prema principima njemačke škole neobiheviorizma, koja je poznata po konkretnosti izrečenog. Nema umekšavanja istine, ali ne postoji ni grubost u saopštavanju činjeničnog stanja. Stvari se prosto ispišu… a onaj o kome se piše obično brzo prihvati definicije o sopstvu. Jer, intimna provjera je najbolji pokazatelj. Svi oni shvate o čemu se radi – nekada je neprijatnost prisutna, ali kratkog daha. Istina oslobađa. A kada okovi spadnu, samo treba odrediti pravac kuda dalje, gdje se zaputiti. Mi možda dajemo neku vrstu „vozačke dozvole“ duhu, ali na vama je kako ćete sobom (tj. vozilom – kako Amerikanci vole da kažu) upravljati. Ljudi obično imaju tremu na prvom koraku.. dalje sve ide mnogo lakše, bez većeg emotivnog balasta.

Da li to znači da pojedinac dobija neku vrstu „priručnika o sebi“?

U slobodnijoj interpretaciji bi se moglo tako reći… u profilu zapravo ne stoje smjernice, već opisi od čega ste sazdani, kakvi ste, u čemu manjkate, kuda prelivate… a pametnom čovjeku je takav uvid dovoljan da zna gdje „su osjetljiva mjesta“, gdje gori i šta dalje da čini. Kada nekome ukažete na opasne i rizične zone, zaobići će ih… kad im otkrijete neiskorišćene resurse, i te kako će početi da ih koriste.

Možete li na osnovu dosadašnjeg iskustva da nam kažete kakvi smo?

 Ne mogu… iako bih bio rad da postoji neka generalna ocjena. Kad vam dođu oni skrušenih krila, skraćenih pogleda, oni gladni nečega što se zove sreća… onda zaronite u svjetove toliko meke od neuobičajenosti i neponovljivosti da bi bio potpuni grijeh podvući paralelu. Ne stežu nas iste ograde, ne robujemo istim đavolima i nikako ne razgovaramo sa istim zvijezdama. Ta spoznaja mi je učinila čovjeka “nebeskijim”… Shvatio sam jedno, većina je nadrasla ovaj svijet i ne snalazi se u njemu. Jedna od mapa utjehe se nalazi u profilisanju. Prvi mehanizam do kompletiranja kompasa.

 Gdje se zainteresovani mogu dodatno informisati o usluzi profilisanja?, i kako Vas mogu kontaktirati?

Na mom sajtu, www.milisav.me postoji segment „uradi svoj profil“ gdje se nalazi detaljniji opis i odgovori na brojna pitanja. Tamo je i alatka prijavljivanja za izradu profila. Ali i kolumne koje su mi u zagrljaj dovele divne ljude.

Izvornu verziju intervjua (za hrvatski magazin/portal Top Event Dubrovnik) možete pročitati ovdje