Oči, izglačane bremenom soli ćutanja, a ruke stegnute oko navoja zavjese. Želio je svjetlost - makar sa prozora, pa bila bajata... ali ruke nikako da se pomjere. Žudio je za suncem. Rastegljeni zastori teške boje ostadoše da stražare i brane danu da sobi svane....

Od starog mastila, do digitalnih simbola - sačuvalo se mnogo, ali ne i svaki od drevnih zapisa. Za dugo je ostala tajna "kud nesta priča što je prva nastala?". Nađoše je tamo gdje se prekida dotok Sredozemlja, i naravno - bila je o bogovima. * * *             Postojao...

Sa njim: - O čemu? - priupita, iako ga je čuo. - O životu. Udubiše mu se jamice na obrazima. Da nije bilo usirene krvi zaustavljene na ram od usana, taj osmijeh bi nekada, na nekom boljem mjestu mogao biti prigodan... Ovako, žile mu se naježiše od pogrešnog izraza. -...

Smješten između zime i proljeća, osakaćeni februar čuva u svojim dugim noćima neke od sablasnijih momenata ljudske istorije. Stari još pamte košmare u kojima su se najgore sniježne oluje rađale na Sretenje Gospodnje. Kažu da zbog nedostatka plama, neka značajna glava...

Uz sam vrat tri nedostupna planinska vrha - gdje se nije moglo drugačije, do nebeskim lađama – ležala je Evdokija. Grad od drevnih dokova i  ništa mlađih trgova.            * * * Pogled sa nekog od pristaništa nije htio da se odguli sa obrva; morao bi da prigrizeš krv...

Hotel "Njujorker" - predvečerje 6. januara 1943. godine Sprat 22. * Užurbani koraci i oznojeni uzdasi tri muškarca u odijelima. Jedan je rukom micao graške znoja, trljajući ih nazad u obraze, dok je drugi rukavom sakoa brisao čelo - samo je treći imao maramicu....

Bila je zima, a onda više bila nije. Zapravo, i dalje jeste... ali ne u selu i oko njega. Tu, među ljudima, nekoliko ledenih kostura se samoizglodalo i ostao tek onaj blagi, mrazoviti zasip - poput rundavog ćebeta. Čisto da posvjedoči čudu i pokrije krovove... A, malo...

- Znači, primiri! Svaka brbljiva glava u trenu ućuta. Dupeta se zalijepiše za tapacir. Amfiteatar prestade da breči, bome i da diše na momenat. U sudaru vučjeg autoriteta, janjad nemaju mnogo izbora. Prijeteći se zagleda u njihova lica, čisto zarad upozorenja da se sa...

"Dijete, ne bi trebalo da si ovdje". Glas mu bi sveukupan. Odstupila je od prašnjave ptice. Pomisli: "Ovaj čovjek je mogao govoriti u pustinji, a ljudi bi ga kilometrima daleko čuli". Shvatala je, iako je imala samo sedam godina, ali shvatila je zašto su ga svi u...