Da. Postoji više vrsta ljubavi. Najsočnije su one koje vas erotski ukvase… no, ujedno su i najkvarljivije. Prezru… ili uskise. Kako god – milovanjem su uslovljene. A tarenjem tijela – iznutra se ohrapavi.

Opet, tu je i odnos između roditelja i djece. Sveza koja se smatra samodovoljnom, bezuslovnom, neuporedivom – i što je najbitnije – autozacjeljujućom. O njoj pišu, govore i podučavaju mnogi – dobro je što tako čine. Neophodno je. Neke porodice zaboravljaju da treba da se ponose.

Mi ćemo biti skromniji, pa ćemo ovdje da povučemo za uši prijatelje – ili ono što se u psihologiji zove “relacija nastala iz selektivne ljubavi”. Bez namjere da zatrujemo postojeća ili da se krijemo pred novim prijateljstvima. Čisto da kažemo nešto što se obično ne izgovara. Radi se o vrtu kog treba održavati s obje strane. Umije da okorovi iznenada.

Prijateljstvo predstavlja jednu od najprirodnijih kategorija vezivanja sa “sličnim neznancima”. Nemoguće je naći identičan kalup za lični okean, ali visok nivo ergonomske udobnosti je neophodan. Nešto drugačije od ostatka svijeta mora da vas povezuje sa prijateljem. Obično se radi o mimohodnom šaptaju slučajno zastalih duša. Ljudi se osjete po točkićima ispod kore, i tako skače. Kad prevoji među sobom nalegnu i duševni poreci kliknu. Kao nastavak rečenice… što završi u stih. Pa na sonet zamiriše.

Često su ti ljudi dragocjeniji od krvnih srodnika. Zato se zovu “natkrvna porodica”.
Ipak, javlja se s vremena na vrijeme izuzetan vid ponašanja koji umije da ugrozi najdivnija druženja. Ne znam da li ste čuli za moduliranje karaktera kod subjekta?… i da jeste, pojasniću.

            Kao u braku, i u prijateljstvu postoje oni koji vole više, vrijede više, značajniji su. Vrlo ohol prirodan poredak – ali, bemliga, tako je.

Prijateljstvo sa sebi naličnima je divno i bez konflikta sve dok ona “sjajnija” strana ima više obzira i dopušta “manje izuzetnoj” da vodi i nosi barjak. Dok ste do bola skromni, sve će po takve “prijatelje” da bude kako treba.

Vremenom moduliranje prelazi prag tolerancije – jer bliski prijatelji razvijaju uvjerenje da su važniji, značajniji, neophodniji (opet u odnosu na onog koji je uistinu “poseban”). Možda čak i prestanu da primjećuju da svakodnevno berete zvijezde ili pecate mjesec. Za njih će to biti sasvim obična rabota kojom se vi “eto bavite”. Imaće stav “na stranu tvoje čarolije, vidi mene!, umijem da čačkam nos!”

Karakterologija svih tih odnosa je dopunjena prazninom… unižena strana je ona koja “vrijedi više”, ali nastavlja da sluša, prati, i šuti. Modulira se i hijerarhija u družini – manje značajan postaje vođa. Obahati. Kako i ne bi, kad vas ima za reklamu.

Takođe, u postupku moduliranja karaktera, takvi prijatelji će tražiti da im budete dio navijačke mase, tapšač njihovih uspjeha. Imaće više razumijevanja za one osobe koje su vas uvrijedile (nego za vas), i što je još gore – postajete sporedna uloga u sopstvenom životu… sve dok ste sa njima. Film, najednom, počne da pati od izmjene scenarija.

Sjećam se jednog poraznog aksioma – bliskim prijateljima (tzv. modulatorima), smetaće istinski i intimno svaki vaš naredni uspjeh, bilo kakav iskorak. Ali će “nastaviti da vas vole”?!
Očekuju od vas da im budete podrška, ali ne i da imate svojih snova… Zapravo, dopustiće vam da sanjate, samo da ih ne realizujete. Ma, smatraće da ste se dosta nadisali vazduha. Moduliranje, ili “skidanje značaja” se time dovodi do konca. Kako i šta dalje – individualna je strategija. Bol je, ma kakva bila odluka, neminovna.

Najgora stvar koja kao finalna nastaje iz moduliranja karaktera je stav da su vas “uobičajili”, i da ste njihove opreme standardna rubrika ili ukrasni dodatak na grudima. Nema veze što je privezak vredniji od ključa.

Zato se mnoga bliska prijateljstva raspadnu i nestanu iz leksikona… Redaktura je pojela najbolja poglavlja.

Istina, vremenom se ravnoteža uspostavi, pa oni koji nisu bili svjesni koga su imali, postaju prazni i razdražljivi. No to je već njihova isplata. Vi ćete već naći načina da vas neko novi ugrabi i zagrli… možda i kaže “radujem se tvojoj radosti… i žao mi je tvojih rana… ja ću da ti ih ozdravim”.

A ti uradi nešto, što će možda da te uplaši… ne idi više kod onih tako što ćeš prethodno da ugasiš motor duševni. Izađi iz “stendbaj” moda i leđa uspravi. Neka ti u očima vide da si blagom bogatiji.

Divno je voljeti nekoga više od sebe… zbog toga se svijet vrti. Ali, dodirom u srce provjeri – da li su ti zbog toga sokovi presahli?

Ako je tako – prestani.

Sve prekini.

I da te pitam iskreno… kad si lišaju bagrem, peče li?

 

Milisav S. Popović