Esej koji je predstavljao Crnu Goru na Svjetskom sajmu turizma 2010. godine
* * *
Kažu da je nastala od krvi i meda… i da je duhovi gorštaka i danas čuvaju od zmajeva. Zovu je školjkom Mediterana, a zapravo je dragulj duše jednog malog svemira. Satkana od čudesnih rijeka, mitskih planina, toplih livada i razigranog mora – Crna Gora je mjesto na kom se mire divlji kamen i meka svila neba.
Skrivene staze mame da se koracima nanovo probude, toliko tajni koje se rascvjetaju na dodire. Šume koje liječe rane, čak i one što se u srcu duboko hrane… sve okolo miriše na doba kada su mjeseci imali runska imena i kada su neka davna djeca trčala za biserima.
Udaljena tek na udar srca, Crna Gora čuva ono što smo svi umalo zaboravili – da živimo onako kao što talas pjeva. Tirkizom tonova.
Tamo gdje usta zanijeme, а snovi ožive – mjesto gdje oči umiju da prodišu…. Dobro došli u dušu Evrope, u srce Balkana. Dobro došli u Crnu Goru.
Malo neba u nama, vama.
* * *
Milisav S. Popović