Jetra. Najveća i specifično usamlјena žlijezda u lјudskom organizmu. Pored brojnih funkcija, naglašena je njena klјučna sposobnost u procesu pročišćavanja krvotoka, tj. u aktivnoj detekciji i selekciji toksina koje svako čelјade autonomno akumulira. Na taj način štiti ostale organe od agresivnih čestica i patogenih klica – omogućavajući im (koliko-toliko) nesmetan rad.

            Ujedno, jetra predstavlјa jedini unutrašnji organ koji se može regenerisati. Međutim, to joj ne pruža apsolutnu moć u borbi protiv otrova, masti… a i sama je podložna virusnim obolјenjima. Takođe, jednako je osjetlјiva na spolјne uticaje, mučko prežderavanje, kao i na sam položaj tijela tokom spavanja. Ipak, smatra se “najinteligentnijim” i “najvrednijim” radnikom u mesnim rudokopima kod sisara. Šteta što je ne uvažavamo makar za mrvu, koliko nas ona svakodnevno štiti od kisele pakosti žuči.

             U ranijim kulturama postojao je poseban kult tretiranja lјudskih iznutrica… Sadržaj utrobe žrtvovanih “poklanjao” se kakvom rogatom ili zubatom božanstvu, miješajući se sa drugim životinjskim i bilјnim sastojcima. Tako se dobijala posebna smješa (orc) – bitna za važne magijske rituale, ali i za liječenje neke grdne boleštine. Orc je, kažu, bio vrlo efikasan i kod zacjelјivanja rana, lјubavnih ožilјaka i micanja maće sa nerotkinja. Od tih, takozvanih “humanih” recepata se odustalo danom kada je zabranjeno skrnavlјenje tijela u svrhu farmakočaranja. Međutim, nisu svi običaji zamrli baš svuda… u vrletima džungli i dalјe ima vračeva (magova, volšebnika) koji svojim plemenima na kori drveta iznose komade srca, mozga, bubrega… ali ne i jetre. Naime, od davnina se znalo (iako uvida u anatomiju nije bilo) da čovjekova džigarica može da dovede u stanje transa onog koji je okusi. Jer sokovi koje svako od nas ima predstavlјaju zaseban hemijski zapis, koji se taloži, vri i kulјa, gdje drugo nego u jetri. Ono što nama predstavlјa nesmetan unutarfluidni sastav, za drugog može biti gust karamabol – opasan do mjere fatalnog.

*

            Eskimi su svoje neprijatelјe, posebno ratoborne došlјake sa južne strane kontineta, eliminisali na dovitlјiv način… ponizno bi ih pozvali na zajednički obrok, i sa kvazi strahopoštovnjem darivali krvavi odrezak fokine jetre. Ovi bi, odmah po zalogaju, osjetili nagli priliv snage i unutarnju vatru… što im je pružalo bogovski dojam, skoro pa realan doživlјaj nepobjedivosti i otpornosti. Ipak, nakon dva dana umirali bi u strašnim mukama, vrišteći i zgrčeni od bolova. Naime, krepavanje bi nastupilo zbog prevelike doze jetrinih agenasa – stanje koje se danas naziva akutnom hipervitaminozom sa toksičnim posledicama. Toliko energije, čovjekov organizam ne može svariti a da se ne raspukne.

*

            Divlјe mačke lovinu nikad ne čereče bez reda… vode računa da se prvo dobro zadoje krvlјu što lipti iz gazeline vratne žile… a tek onda prelaze na stomak… tada pažlјivo osluškuju mirise iz jetre… tek kada ih njuh ubijedi da nema smrada, zariju zube u čudesni jastuk. I najtanji sumnjivi ton isparenja će ih odbiti, ma koliko skapavali od želјe da se nahrane. Jer… uvijek je lјepša dostojanstvenost sporog gašenja od gladi, nego bijesni trzaji od nabrekle sitosti.

*

            Profilisanju je poznata pojava da se s vremena na vrijeme među lјudima pojave oni koji imaju neuobičajene psihičko-emotivne sposobnosti… Kadri su da prouzrokuju kod okoline empatske ispade – bilo destimulativne (kada je u pitanju agresija) ili stimulativne (vedrina, sjaj, optimizam). Liverfjužn je termin kojim se obilјežavaju, iako je bilo diskusija da takav aspekt duha zaslužuje lјepše ime. Radi se o osobama koje na specifičan način umiju da upiju mentalne otrove zajednice i pročiste vazduh od tjeskobe. Kako to rade, nauka nema odgovora (niti će, jer nije sve do nauke)… ali, svako od nas makar jednom u životu imao je prilike da upozna osobu koja pukom pojavom mijenja naše stanje na bolјe… na zdravije.

              A, šta je sa ovdašnjim jetrenim lјudima? Da li ih ima? Kako se nose sa kolektivnim isparenjima?

             Ako i postoji makar jedan takav, onda je najveća i usamlјeno specifična žlijezda u društvenom organizmu. Pored brojnih funkcija koje bi imao, naglašena bi bila njegova sposobnost u procesu pročišćavanja krvotoka sujetnog duha, tj. u aktivnoj detekciji i selekciji toksina (otrova) koje svako od nas autonomno akumulira i širi poput gube.  Liverfjužn štiti ostale jedinke od agresivnih čestica i patogenih klica – omogućavajući im (koliko toliko) nesmetanu radost u životu.

            Ujedno, jetreni čovjek predstavlјa jedino biće koje se može regenerisati. Međutim, to mu na našim prostorima neće pružiti apsolutnu moć u borbi protiv katrana, masti i ujeda… Takođe, jednako bi bio osjetlјiv na spolјne uticaje, mučko probadanje pogledima, kao i na sam položaj tijela tokom letenja. Prirodno, jer se gmazovi lјute na one sa krilima. Ipak, smatrao bi se “najinteligentnijim” i “najvrednijim” radnikom u mesnim rudokopima ovdašnjeg soja. Šteta što smo ih proganjali, raskasapili i proždrali. Ovi što su ostali, zaklјučali su se doma.

            Pitam se, da li nas više boli sopstvena nesreća, ili čisto srce kod nekog drugog čovjeka?

            Kažu da sve ređe zmija ujeda čovjeka… vjerovatno da se ne bi otrovala.

           Posvećeno djeci koja su digla ruke na sebe… Ljudima koji su postali monstrumi. Da smo njegovali vile ili jetrene lјude, možda bi im ovi isisali zle sokove.

 

 Milisav S. Popović