Vidojedovanje.
Stari crnogorski izraz za vještinu razjašnjenja – za odgovor koji se traži.
Pravi, ne korelat (vidjeti, pa se jediti).
Ajmo jedan od njih…
Objasniti ljude kroz jednu rečenicu.
Težak test. Zamkovit.
No, šta mislite o ovome: društveno oštri, književno neravni.
Jer, ako razlomimo hipotezu – društvo je naša potreba, neophodnost… ali svaki oblik koji nastane, izopači se. Proistekao iz želje zajedništva i kolektivnog dobra, vrlo brzo postaje kvaran, neugodan.
Kada bismo se pripisali književnosti, objašnjenje bi glasilo: svi žanrovi su u nama.
Istodobno postoje, proždiru se, istovremeno se mlate.
Ne zna se šta prije udara o koga – triler u komediju, tragedija u dramu, horor u poeziju.
Postoji jedna uloga koju rijetki sprovode, a kojoj upravo ovakvo stanje našeg konstantnog čina plača i trenja izuzetno prija.
Zove se iluzogenička disonanca, a njeni krotitelji – iluzogeničari.
(Izvedenica: od iluzija + geneza + disonanca.)
Ako bismo je sveli na onaj rječnik koji većina žvaće – radi se o najvećem mogućem stepenu obmane.
Lica koja je sprovode su… pa, zamislite smeće od smeća. To su.
Takav vid obmane, koji je teško primijetiti, a masivan je poput piramide od slonova, glasi:
Napravi problem, potom skupo prodaj rješenje.
Da pauziramo na tren… i ponovimo:
Na-pra-vi pro-blem, potom sku-po prodaj rješenje.
Je li taklo mjesto u trtici mozga? Malko zagrebalo?
Tamo neko prvo smisli rješenje, pa onda napravi problem – da bi rješenje moglo da se unovči?
Nemoguće!
Bato, ne da je moguće… nego osamdeset posto tvog životnog rotiranja razapinje se o iluzogeničko trnje. Iluzogenička disonanca je ništa drugo do stvaranje napetosti između stvarnog i izmaštanog problema.
Manipulator izazove disonancu time što ubaci iluziju defekta koji treba ispraviti. Fenomen u kojem rješenje prethodi problemu, a problem biva retroaktivno stvoren da bi rješenje imalo smisla.
Ne znam da li ste shvatili…
Mi smo čopor.
Tržište grla.
Tačnije – iluzogenička disonanca postala je osnova modernih torova straha i nesigurnosti.
Konstruisati manjak. Stvoriti bilo kakav emocionalni, socijalni ili materijalni manjak koji ne postoji u realnosti, ali se nameće kroz narative, klasne trendove i društvene norme.
Ljudima se oduvijek „prodavala“ ideja da im nešto fali – a “to” ih pretvara u sljedbenike prepune bijesa, tuge, želja…
U bića koja sebi nijesu knap.
Onaj (iluzogeničar) koji stvara problem, već ima način da ga poništi – no, to nikada ne čini. Jer mu cilj nije rješavanje, već upravljanje percepcijom drugih.
Znate, Žan Bodrijar je, gotovo nehotično, udario značajan pečat u pseudohumanizmu (teoriji o načinima dehumanizacije čeljadeta). Francuski sociolog i kulturni teoretičar u svojoj knjizi „Simulakrum i simulacija“ zapisao je da savremeni svijet više ne razlikuje stvarnost od njene predstave: „Ne živimo u stvarnosti, već u kopiji stvarnosti koja više ne zna da je kopija.“
I to je sve.
To je sav njegov doprinos profilisanju – iako kolosalan po značaju za filozofiju.
Simulakrum – ogavna slika bez originala. Deluzija koja ne prikazuje ništa stvarno. Sreća ne postoji u toj formi, ali je „slika sreće“ dovoljno jaka da je ljudi gutaju.
Samo da bi došli do nje, moraju da ponište sebe.
Grabe do lijeka… koji eh… ne liječi ništa.
Indukovana potreba, potpomognuta percepcijom oskudice, od čovjeka čini konturu – isisa mu se izvorna radost, a ubace razlozi za brigu i sukob.
Odgajani smo da frenetično jedni od drugih otimamo nezadovoljstva.
Navučeni na opijat neispunjenosti.
Fatalna droga.
Fatalna.
I dođosmo do danas… do ovoga trena.
Sada iluzogeničari više ne moraju kriti da su od tebe napravili roba – već ti je duboko usađen osjećaj da bi bez njihovih lanaca bio izgubljen.
Prodali su nam funkciju bola.
Izvinjavam se…
Iluziju bola.
I tako, dragi vanzemaljci (što nas posmatrate dok jedete kokice)…
Ovako se to radi.
Ovako se kali mazohizam.
Milisav S. Popović
*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.
*** Ukoliko želite da redovno pratite kolumne, pridružite se zvaničnoj stranici na Fejsbuku: https://www.facebook.com/mili237