Jesenja sonata

Jesenja sonata

Nemoć da notama kažem šta si mi… pa koristim kamenčiće, rune i kišne kapi. Riječi što sam imao u unutrašnjim džepovima, tamo gdje slova žive od otkucaja, zgrabio sam… da ti u laticama razlistam ono što ne znaš… Možda naučiš takt – možda...
Sa srećom

Sa srećom

Našli su ga zavaljenog u fotelji… ispruženih nogu sa jednom navučenom papučom – druga blizu pomoćnog stočića, ruke na zaslonima (nezgrčeni prsti) i glava tek za nekoliko stepeni nakrivljena. Šta god da je popio, spravio je sam. Djelovao je kao da je utonuo...
Liberoskabula

Liberoskabula

Nije mogao više da trči za njom… iako je znao da nema nikog da to uradi umjesto njega. Samo je pao na tle, bez daha, i hropnuo “Stani! Molim te, stani!” Kolona je nastavila da teče – bez njih (oticaće i dalјe, pridružili se oni ili ne). Zastala...
Šume i močvare

Šume i močvare

Most – kolokvijalni naziv za čip koji je spašavao urušeni rad moždanih funkcija, spajajući hiljade pokidanih sinapsi u jednu.  * * * Sjeo je na stolicu za ljuljanje i dopustio ramenima da se snužde. Bio je umoran, skoro koliko i nestrpljiv. Veranda je mirisala...
Iza sunca

Iza sunca

Gradio se tobogan… Preogroman. Intergalaktički. Sve napredne civilizacije su se saglasile da svemiru treba novi sadržaj – a kud bolja stvar od klizanja dupetima brzinom od nekoliko svjetlosnih godina… i to rampom dugačkom koznakoliko sazvježđa....