Prvo da u uvodu objasnimo “šta je” i “čemu služi”, a kasnije ćemo saznati valja li. Psihosinteza je pristup pojedincu kao singularnoj (zaokruženoj) pojavi – trudi se da identifikuje dublji centar identiteta – kako bi se “lično sopstvo” što efektnije ostvarilo (ja se moram upoznati, kako bih saznao kuda da plovim). Pravac koji ubijeđeno smatra da je svaki čovjek jedinstven – treba mu samo pomoći da ostvari svrhu. Pristup kombinuje duhovni razvoj sa psihološkim iscjeljenjem – sve u smjeru samospoznaje. Lijepo.
Ovaj “revolucionarni” patent je iskovao Roberto Asađioli, Frojdov učenik – i na neki način se suprotstavio učitelju i njegovom operverziranju svake promisli. Psihosinteza je zapravo samo jedan prirodni mehanizam, nagonski prisutan kod svakog (pametnog) čovjeka. Asađioli ga je preveo u papir – otežao ga i zamaskirao stručnim pojmovima. Plagiranje drevnih filozofskih (čak i antičkih) učenja o životu, gdje se jedan posve racionalni mehanizam prikazuje kao otkrovenje.
No, legitimitet pojavi se ne može osporiti. Edukativna alatka, semantički sadržajna materija, percepciono validna. I to je to. Nas zanima sledeće – kako psihosinteza djeluje u praksi?
Iskoristiće se psihosintetički metod (ne pravac) – (dubinski) način rovanja po pitanjima, kako bi odgovor bio što iskreniji – bez glazura, bez izvinjenja. I šta dobijamo? Odgovore na uzroke, čije posljedice zvuče toliko istinite, da čeljade pomisli da su sarkastične. Evo odgovora na razne teme: ljubav, politika, život, nauka…
* * *
Veza bez iskrenosti je kao mobilni telefon bez signala – mogu samo da se igraju igrice.
Postoji sedam riječi koje imaju moć da svaki brak teče glatko: Znaš draga, mislim da si u pravu.
Ekspert je osoba koja iskusno izbjegava male greške dok pravi veliku zabludu.
Ako se ponašaju kao da mogu da žive bez vas… Pomozite im u tome.
Kao opšte pravilo, sloboda bilo kog naroda može se procijeniti koliko se ljudi glasno smiju.
Djeca su prirodni imitatori ponašanja svojih roditelja – uprkos svim naporima da ih oni nauče lijepom ophođenju.
Kopirati jednog – krađa, kopirati dvoje – nauka.
Nemojte voditi bitku pameti sa glupacima. Izgubićete.
Prijatelji: Ljudi koji te dobro poznaju, ali te ipak vole.
Cilj nauke je da napravi bolje mišolovke. Cilj prirode je da izgradi bolje miševe.
Visoki troškovi života nisu uticali na njegovu popularnost.
Ako je neznanje blaženstvo, zašto onda oko nas nema više srećnih ljudi?
Umovi su poput padobrana – funkcionišu samo kada su otvoreni.
Bogat čovjek nije ništa drugo do siromašan čovjek sa novcem.
Ljudi malog uma obično imaju dugačke jezike.
Status kvo. Latinski naziv za „govna iz kojih nikako da izađemo“.
Previše ljudi je spremno da nosi stolicu kada klavir treba da se prenese.
Sve što tražim je prilika da dokažem da me novac ne može učiniti srećnim.
Danas se sve češće pitamo ko je kriv: žrtva ili osoba koja je zapravo kriva.
Sve više volim da razgovaram sa djecom. Odrasli me nikada ne pitaju koji je moj treći omiljeni dinosaurus.
* * *
I bijahu ovo neki od mogućih primjera… dovoljno da vas ponuka na sličan obrazac razmišljanja. Psihosinteza posjeduje vedrinu, često skrivenu ispod sloja gorkog navoja. Ukalkulišeš sve činjenice, odmakneš se od vatre u kojoj sagorijevaš – i fokusno razmišljaš, tražeći objašnjenje svojim očima. Često ćeš doći do smješnih rešenja. Opet, istina neće biti kastrirna… a umijeće razmišljanja se ustostručava.
Koliko je psihosinteza moćna kao metod (ne kao pravac), najbolje će ilustrovati slučaj psihosintetičara H. Mergova:
“Kada je mojoj djevojci uginuo pas, toliko je bila tužna i skrhana bolom da sam joj predložio da nabavimo novog. Ona je rekla: Može. Hoću da je isti kao ovaj.
Poslušao, pošao i kupio baš onakvog. Međutim, kada sam ga donio, počela je da vrišti, bjesni i ljutito da me psuje.
Samo je ponavljala:
“Kretenu jedan! Šta će mi dva mrtva paščeta?!”
* * *
Znate, humor je blagodet… jedno od najmoćnijih instrumenata u prevazilaženju sopstvenih i tuđih loših namjera. Posjeduje najjaču sociokohezonu kopču – jaču od zaljubljenosti i empatije. A u srcu njegove biti je psihosinteza. Dotaći cilj bez destrukcije sopstva. Pride, privlači druge snagom interpretivnog magnetizma… divovska moć smijeha. Psihosinteza je, ništa drugo, do vedrina.
I zato, prijatelju moj s druge strane papira… Može se živjeti samo jednom, ali ako to uradiš kako treba, jednom će biti sasvim dovoljno. I na kraju se okreneš, mahneš i kažeš – hvala… upala ti pala.
Milisav S. Popović
*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.
*** Ukoliko želite da redovno pratite kolumne, pridružite se zvaničnoj stranici na Fejsbuku: https://www.facebook.com/mili237