Sijaset vjerovanja, uglavnom loših… upozoravajućih. Mnogo manje ugodnih, blagih – a imali smo ih.
* * *
Prije nego odeš na spavanje, natoči u staklenu čašu mlijeka (tek do pola) i ostavi sa desne strane kreveta. Da usniš onoga ko te čeka.
Lizni kažiprst i prevuci njime po obrvama, pa onda legni. Tako ti se košmari neće zavući ispod trepavica.
Na desno rame zaspi – da ti se duša ne složi po rubova, da se ne probudiš umoran oko srca, sa tjeskobom u grudima.
Prije nego ustaneš, poljubi prste i smjesti ih sa unutrašnje strane jastuka; sačekaj koji tren… Neko će tog dana da te zavoli.
Kad se umivaš, obraze štipni tri puta, potom oči i uši nastrcaj hladnom vodom – onako, kao iznenada. Tako ćeš Baba Džuni da zabraniš da te ostara.
Prvo se nazuva lijeva, pa onda desna čarapa – i nikada se ne zateže do kraja. Kažu da će tog dana svaka obaveza da ti bude labava.
Nikada ne stavljaj češalj u kosu, prije nego prstima promrsiš glavu. Da ti se misli ne zavežu.
Zagrizi jezik blago – da drugoga slučajno ne otruješ riječima.
Košulju tresni put otvorenog prozora, pa je onda obuci. Da se uspomene provjetre, i da se dese svježe stvari.
Zadnjicu pljesni dva puta, da se malo kazniš. Tako te vrag neće iskušati na pogrešne stvari.
Kad se pogledaš u ogledalo, prvo pomisli na svoje koji više nisu na Zemlji… Pomeni lik i imena, pa im se zahvali. Primijetićeš da će jedna od zenica da ti zacakli. Tog dana ćeš mirisati kao da su te kupali anđeli. I vidjećeš nešto što će da te… ma vidjećeš, da ne kvarim.
Na tanjir prospi malo bibera, pa tek stavi za doručak ono što kaniš. Čak i ako jedeš med ili džem, lizni ljuti prah… Tako ćeš otjerati zlog duha od nekog ko je bolestan (djeluje u krugu od osam širokih pogleda – tvrdili su stari).
Uvijek skuvaj dvije jutarnje kafe (ako si sam ili sama). Onu tvoju operi, drugu ostavi kada se vratiš (pa je onda prospi). Tako se ljubav mami.
Ako mećeš kaiš, gajku preskoči – ostavi prostora da se taman prst zaglavi. Mnoge su se tako udale, a momci zašarafili.
Na kaput ili jaknu vikni “mrš odavde!” – da te kada ostaraš ne ostave i ne zaborave.
Kad iz kuće izlaziš, pokucaj prije nego vrata zaključaš. Uskoro će da ti se javi neko za koga nisi ni znao da ti je potreban… neko pravi.
Ako tog jutra prvo muškarca ili dječaka sretneš – trepni tri puta (da ti se tri zgode dese); ako bude žena, dodirni se do nosa (da saznaš nešto što niko ne zna); a ako na kuče nabasaš lupni se po džepu (da stignu pare); za macu treba da kreneš put nje, kao da se jediš (da se dušmani sklone tamo kuda gaziš).
Kad god i gdje god vidiš cuclu – ti je kupi. Nekoj nerotkinji koja se preziva kao ti pomoći će da zatrudni.
Okrajak hljeba ili kifle ne žvaći – baci ga iza sebe. Da demoni dođu gladni i da se među sobom pokarabase.
Ako na čistom putu krš primijetiš, skloni ga da se neko ne povrijedi. Time ćeš sebe da sačuvaš od neke ljute nevolje što je htjela da te pridavi. Koliko kamenja skloniš, toliko ćeš puta da se spasiš. Pa ti vidi vrijedili se saginjati.
Prije nego negdje uđeš, posebno ako je kuća velika, ili zgrada golema, pogledaj u nebo. Da te svjetlost prati i da se ne zagubiš po tuđih života.
A ako te nešto boli – te tajiš; ako te neko tuče – a ne možeš da prijaviš; ako te tuga grli – pa te pati… pođi do zida gdje nema ništa, nasloni čelo i uzdahni. Sklopi oči i izreci “mnogo mi je ovih loših stvari… skini s mene treteta ili mi podaj leđa od kamena”. Nešto od to dvoje će da se ostvari. Obećavam. Zidovi su drevni čuvari.
* * *
Svake godine u maju i oktobru, rijeke teku odozdo i ka gore. Ka nebu. Malo ko to zna. Danas mnogo toga malo ko zna – jer su pobijedile sitne stvari. Pomazi joj talas i daj joj šaku šećera, neka spere svako zrno poklona. Da odnese sa sobom. Ona će javiti gore priču s tvojih dlanova, zauzeće se za tebe i reći će mnogo toga… predložiće gromovitim silama da ti dopuste da plivaš kroz život kao ribica… “ma nema veze što je bilo grešaka i nekolika grijeha”, držaće stav i tvrdiće da jesi!, ono što možda i nijesi. Biće baš tvrdoglava. Reći će… reći… da si redovno grizao jezik, gutao biber i sklanjao krš sa drumova. Pomenuće da si tu i tamo bilo slomljen i da nisi imao oslonca… priznaće da je sve to saznala od brbljivih zidova… a onda će spustiti pogled, zaćutati i tek nakon nekoliko trenutaka reći: Vidite, ja stvarno mislim da je ispao kako treba.
I jesi, zbilja. Samo ti je san o životu, za dva broja veći od života.
Milisav S. Popović
*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.
*** Ukoliko želite da redovno pratite kolumne, pridružite se zvaničnoj stranici na Fejsbuku: https://www.facebook.com/mili237