Odabir društvenih komuna ili smislena socijalizacija posjeduje tri pravila:
- Kloni se lјudi koji se raduju tuđim nevolјama;
- Kloni se lјudi koji misle da je njihovo mišlјenje o tebi određujuće;
- Kloni se lјudi koji čine da se osjećaš da je tvoj život manje vrijedan.
Da, više su upozorenja, nego što su pravila činjenja… Djetinje jednostavna. Skliznu do utrobe bez problema. Liče čak na “trendovski” uzlet nju ejdž konkvistadora, ali… samo da znate, nisu ove tri kvačice skorašnje. Nastalo (ispisano) prije pune šake vjekova. Crpi korjenje iz japanske knjižice baštovanske kulture “Uzgajanje lotosa”, a negdje između redova, provlači se stih – “da bi život bio divan, budi dobar prema sebi onoliko koliko si pažlјiv prema drugima”. A sve se u koncu tiče grdnog fenomena – uvijek postoje oni koji dobre duše ubjeđuju da ih je teško volјeti.
Ljudske ukisle forme od pamtivjeka razjedaju biće zdravog jezgra… i niko nema recept kako do spasonosnog melema.
Da li je zbilјa tako?
Štošta “Uzgajanje lotosa” ima da kaže na temu samospasenja.
* * *
Izdvojeno u sedam navoja, drevna istočna priča daje objašnjenja kako biti zadovolјan. Negdje ih zovu i “sedam pogleda lisice”:
Ikigai – ili razlog postojanja.
“Ikigai” je sinteza dvije riječi – “Iki”/ život, a „gai“ (prvobitno „kai“) /vrijednost. „Sreća je uvijek biti zauzet“, a u određenim interpretacijama i “sreća je raditi ono što te ispunjava”. Izabrati damar što je u dosluhu sa tvojim sposobnostima i svijetu pokazati koliko to može da valјa. Doduše, treba izdržati dok ne procvjetaš.
Šikata ga nai je drugi filozofski navoj koji se prevodi kao “ne može se pomoći” ili “ništa se ne može učiniti povodom toga”. Filozofska sekvenca koja naglašava prihvatanje i otpuštanje stvari koje su van naše kontrole. Ne možeš pomjeriti more, ali možeš plivati u njemu... čini samo ono što možeš.
Vabi-sabi (wabi-sabi). Pronaći mir u nesavršenosti. Prihvatiti sebe i druge, i znati šta kod sebe popraviti, pobolјšati… “Utišati”, ne obraćati pažnju na zahtjeve koji su nerealni (a drugi ih od tebe iziskuju). Razlog naših nesreća je često u pokušaju ostvarivanja onih “cilјeva” koji drugi očekuju od nas. Tvoja kuća nije moj dom, u tvojoj knjizi nema mojih priča, zato me pusti da hodam i gledam. Nisam kamen, ja sam glina.
Gaman. Sačuvati dostojanstvo u teškim vremenima. Pokazati emotivnu zrelost i samokontrolu, čak i kada ste suočeni sa izazovima. Na ovaj način se stvara otpornost… i priprema čovjek za novu plovidbu. Razumijevanje i strplјivost su so i biber unutar gamana. Kasno sam saznao da sam prerano na sve reagovao.
Oubaitori. Ne upoređivati se sa drugima. Ne birati druge da vam budu mjera “uspona” i u krajnjem razlog nezadovolјstva. Većina lјudi koja shvati da ne mogu biti kao određeni pojedinci, biraju mržnju i najgoru vrstu lјubomore – u želјi da “uporedni model” bude kažnjen zbog svoje posebnosti. Ako neću biti kao ti, ni ti ne zaslužuješ da budeš ti.
Oubaitori preporučuje klesanje “karaktera”, odabir svog, prirodnog puta… pronalazak zaturenih tonova koji će u jednom momentu iscrtati melodiju tvog srca (prevod je bukvalan).
Kaizen. Uvijek se trudi da se pobolјšaš u svim oblastima života. Čak i male promjene mogu da se saberu i imaju veliki uticaj tokom vremena. Radi na svemu što imaš… svaki blagoslov (ma koliko ih bilo) treba uglačati, ne dozvoliti da se ubuđa. Ljudi zapuštaju ono što im je dato, očekujući da će “dato” uvijek ostati tako. Neće, pažnja je neizostavna.
Šu-ha-ri je koncept japanske borilačke (ali i filozofske) vještine koji opisuje faze učenja do potpunog savladavanja tehnikama/znanjima. Šu – pridržavajte se pravila; Ha – kad se steknu znanja, odmaknuti se od pravila; Ri – pronalaženje individualnog načina u primjeni znanja koja su stečena. Krajnji cilј je potpuna sloboda. Majstor svog zanata. Imati takva znanja koja su od koristi i tebi i drugima. Ljudi zaboravlјaju koliko je učenje važno, i da je najveća lična i društvena moć u snazi vještina koje savladaš.
* * *
Jednostavnost “Uzgajanja lotosa” je toliko nenametlјiva, skromna… lako prepustiva zaboravu. Hoće da iskliza… Buka iz periferija kad-tad život učini kavgom. Zato je priča neprocjenjiva. Radi se o prvom udžbeniku “samopedagoškog” odgoja. Ono tretira lјuto dijete u nama, koje je stalno uvrijeđeno i tužno iz milion razloga. Pripovijeda kako zamotati ranu krpicom, kada nema nikoga da ti duva u posjekotinu i mazi po leđima.
Za razliku od drugog bilјa, lotos u zreloj fazi konstantno mora da održava raskoš latica – pa bila sredina negostolјubiva i puna raspomamljenih predatora. Kažu da je tako jer je svjestan koliko su njegovi problemi sitni u odnosu na veličinu svemira. Koliko je sve kratko, i kako zbilјa nema mnogo vremena.
Želi da da sve od sebe da bude prisutan… i jedini je cvijet koji raste uz svjetlost mjeseca.
Eh, da… prije odjave, jedna sitnica… Prema florotipiji (karakter ljudi oslikan osobenostima bilja) – čovjek lotos je jedina vrsta koja smrt prihvata tek kao dio puta, stanica odmora do novog života. Uči kako nositi tegove hodeći u papučama. Za njih čak postoji i završna mantra (himnična poruka):
Har-Ahka – bio sam tu, bilo je sunca, i bila je kiša. A opet – sve bi milina.
Milisav S. Popović
*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.
*** Ukoliko želite da redovno pratite kolumne, pridružite se zvaničnoj stranici na Fejsbuku: https://www.facebook.com/mili237