Udovolјivač (pleaser) – termin koji je, sve su prilike, prvi put ozvaničen u radovima Roberta Dala. Vrlo brzo je zašao u biheviorističko deskriptivnu (profiličarsku) zonu i dobio, ne jednu, već dvije definicije. Žuti udovolјivač – podrazumijeva osobu koja će činiti sve da okolina bude zadovolјena, zadovolјna i zabavlјena. Tri jaka “z”, a sve s cilјem da onaj koji udovolјava bude prihvaćen i volјen. Zovu ga čak i “udovolјivač zabavlјač”. Očitava se kod onih osoba koje su “karakterno” drugačije, ali žele da pripadaju “okolnom”, po svaku cijenu. *ili: Dato mi je da letim, ali u svijetu glista, bolјe da milim.
Crveni udovolјivač – mnogo kompleksnija forma, zapravo je polupatološko stanje gdje osoba na sopstvenu štetu čini sve da strana koja joj nanosi bol, ugnjetava, koja je oroblјava strahom – bude “servisirana” na najbolјi mogući način. Kada se čak i hirovi tih pseudoautoriteta doživlјavaju kao obavezujući zadaci. U takvim relacijama, ako “psihičko iznuđivanje” ne prestane – udovolјivač će biti izglodan do hrskavice. Očitava se kod pojedinaca u brojnim porodicama. * ili: Nisam žrtva ni krivac, ali mi je glava konstantno u rukama dželata.
* * *
Takif najveći (takif supreme) – svoje porijeklo vuče iz arapskog jezika i u osnovnoj (nefenomenološkoj formi) takif podrazumijeva: prilagođavanje, sklapanje, navikavanje, osvajanje, postizanje, aklimatizaciju, preklapanje… Takif supreme kao definišuća oredba pojavlјuje se pedesetih godina prošlog vijeka u leksikonima značajnih umova, i od tada se sve češće koristi u politikološko-profiličarskim spisima kada se opisuje ona osoba koja je kadra da se navikne na date okolnosti (kakve god one bile), ali da time ne poremeti svoju suštinu. Iskvarenost sredine ne kvari mene.
Smatra se da svega 9% populacije posjeduje takif kapacitet. I taj se broj pomjera za pola stepena naviše svakih dvije decenije (no, ne mora da znači da se radi o pravilu, samo o sličnim sekvencama koje se nasumično povezaše). Ovdje se ne govori o pukom adaptirianju, ili prostom navikavanju – već o nadegzistencijalnoj formi, koja relativizuje realne parametre (jer intimno znaju da je sve promjenjivo – ka bolјem ili gorem). Postoji i takif minor (umjereni) – koji je zbilјa kvalitetna karakterološka crta – te podrazumijeva “adaptaciju i prihvatanje” ali i adekvatno reagovanje. Da bi bilo jasnije – kada i u pustinji čovjek nađe načina da od pijeska napravi najbolјi mogući život, i u tome nauči da uživa.
Takif najveći (supreme) – je iznad toga. Čak se smatra talentom. Darom. * ili: Na sve se adaptiram, ali ništa od svega u potpunosti ne prihvatam. Rođen sam za mnogo bolјe, ali umijem da opstanem i kada je najgore.
* * *
Efekat kruna sa ekserima – Od svih definicija koje kruže ovim malim svijetom, a tiču se velikana, skoro niko da se pozove na krunu sa ekserima. A ona je teška – dovodi krunisanog do euforije, kasnije do otkaza od svega. Od svega što je on… jer za njega, kada ga jednom krunišu, u galeriji plemstva više naprosto neće biti mjesta. A zašto je efekat? Jer dolazi u talasima, jer se mijenja i postaje suprotnost prvobitnog nauma… A počinje sa lјubavlјu.
Kada vas vole, toliko vole, da i oni kojima niste mili iskazuju uvažavanje… Tada dolazi kruna – najprije zlatna. Potom se svijet umori od plemenitosti i dobrote koju čovjek isijava, pa odluče da tragaju, da nađu nešto što može da ga ukalјa. Dovolјno je zrno, čestica… i kruna se pretvara u čelјust od eksera. * Odrubite glavu! Saznali smo da je običan!
I nemojte da se prevarite… od ovog efekta ne stradaju samo odrasli, sve je više fine dječice kojoj zarđalu krunu na čelo nabiše.
* * *
Svaki od pomenutih modula može pojedinačno da se očita… a samo u izuzetnoj situaciji (u jednom slučaju samo), sva tri se mogu naći izjedna izliveni. Radi se o kategoriji bohater – tihi ratnik kojeg proganja krivica heroja* ili: Kad te udaraju sjekirama, ali im se sječiva polome u dodiru sa tvojim vrlinama. Kada ti je snaga divovska, ali se povlačiš pred zečevima.
Kad si odgovor na prava pitanja – ali niko da ih postavi, niko da te pita.
Bohater – spas, koja/koji se skriva.
Toliko ih je malo, da statistike i nema.
*
Osjeća se da si blizu…
Nevidlјivost ti, budalo, omilila.
Ćutiš negdje… i jedeš se što si za ološ besmrtan.
Gorčina ti u grudima od nepotrebnog skrivanja.
Svijet bez tebe, bez takvih je besraman… klizav.
Više si od svega, a opet – manji od zrna.
Moraš doći… jer ni istina ovdje više ne zna šta bi htjela.
Ukroti sjekire i prelomi sječiva.
Prepun svijet svađe, i jetkog besmisla.
Moraš doći… da bi bio heroj nad svima.
Umjesto kičme i kosti – drži nas slina.
Milisav S. Popović
*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.