Bijes je univerzalan. Obitava u svakome. Ne bira dob. Možete ga nositi sa svim što ste tog dana izabrali da osjećate. Posebno dobro ide uz uvrede, ljutnju i nerviranje. Poslastica je nasjlabijima. Onima koji žele da smršaju, od bijesa nema efikasnije dijete. Izbaca tečnost iz organizma, nagriza salo, voli da jede i meso. Ne zaustavlja se dok vam ne svede liniju… i ne dovede vas do one ravne. I kao imenici teško mu je odrediti pol… U našem jeziku može biti oba roda: muškog i ženskog. Doduše, kao i sama bol. Vjerovatno zato što ga prati kao poslušni sluga i pokriva svaku rupu koju ovaj/ova izburgija. Eliksira protiv njega nema, postoji samo mogućnost da ga osvijestite i pokušate da sa njim živite ne davajući njegovom lavežu mnogo značaja. U tom slučaju preporučuje se mnogo alkohola. Potiskivanje je zbilja majka… mati svih duševnih oboljenja.
Naravno, ima po terenu kurseva i terapeuta koji nude načine i rešenja. No, najčešće budu efikasni samo dvadeset minuta po završetku sesija. Jer znate… bijes razvija imunitet brzo po uzimanju lijeka. Vjerovatno zato što mu je tjelesna temperatura zapravo tačka ključanja. A tu se već i svaka kost dobro skuva. Postavlja se pitanje da li je bijes onda prirodna pojava?
Jeste. Ne može biti prirodnija. Osjeća je sve živo: od hrčka do kita. Bez obzira što je kao emocija čupava, rogata, jednom riječju nakaradna – tvoja je, moja je, naša je – bez nje nema tačke oslonca u onome što nazivamo karakterom brisanja uvreda. Ali to što je prirodna, ne znači i da je stabilna. Bijes je destruktivni poriv koji na deformisan način pokušava da ispravi ono što su vam poremetili. Bijes je često odgovor na nečiju obijest. Bijesni pokušavaju da u normalu vrate saobraćaj sopstvenog života nenormalnim ponašanjem. Za efikasnu upotrebu bijesa treba imati jaku infrastrukturu… treba imati snagu. U suprotnom, maljem ćete se udarati po glavi. Vidite – bijes je luksuz za one koji nemaju muda i znanja za pravilno rukovanje teškom industrijom.
Bijes (ili kako ga drugačije zovu ljuta ljutnja) predstavlja osjećaj naličan/srodan/kompatibilan sa tugom, srećom, glađu i privrženosti. Dio je vašeg nokta, vrha jezika… bljeska iz oka. Ili jezikom nauke rečeno, nalazi se u primarnoj ljestvici senzacija koju formira psiha na osnovu impulsa iz spoljne sredine. Dođe tako da nam nju anđeli učitaju pod kožu dok smo još u majčinom stomaku. I ko onda ima prava da ti oduzima legitimno ustrojenu mogućnost korišćenja punog paketa? – sveg njegovog sadržaja, posebno kada se zna da upravo bijes nosi široko motivišuću energiju… onu koja primarno služi da se zaštitiš i samoodržiš dok su koljena klecava. Ono što ne valja… nekog drugog ćete pritom da ugrozite. Ovdje ćemo malo zastati, da se ne nasrdite… Treba razlikovati racionalni od neracionalnog bijesa. Ako ste bijesni prosto tako, bez nekog razloga – onda ste razvili neracionalnu komponentu ljutog sadržaja. Tada vam treba jedna dobra šamarčina. A ako vaš bijes ima izvore, roditelje i adresu priznatog razloga – valja vam se maći sa puta. I tada se treba moliti da znate module njegovog kanalisanja. Bijesu fale strategija i diplomatija. Razvijte ih ako kanite da preživite. Posebno ih razvijte ako ste po naravi pobješnjela osoba.
Mržnja i bijes kod čovjeka stvaraju uslove za preživljavanje. Njih obično razvijamo prema situacijama ili ljudima koji su nam naudili, tačnije od kojih smo na neki način trajno ugroženi. Ono što često kao surogat čestica ide uz njih je i osveta. Taj dio je najotrovnija, ujedno najopasnija komponenta.
Kod osoba koje su kroz život doživjele gašenje duše – bilo da se radi o običnom spletu događaja ili dirigovanim vođenjem od strane neke zbilja velike fukare… jedini način koji vodi do restartovanja i ponovnog uspostavljanja disanja jeste upotreba inata ili prkosa – u velikim količinama. A vjerovali ili ne, oba proizilaze iz jezgra znanog kao kapisla od bijesa.
No, to što smo danas pružili razumijevanje i opravdanje – ne znači da fitilj treba da vam ostane kraći od mozga. Bijes je eksplozivno stanje, i treba ga koristiti samo kada je sve drugo iscrpljeno… i kada su rat i bombardovanje neminovni.
Postoje cake kako da stišate zvijer u sebi… Na tuđe provokacije razvijte gluve poglede. A za uvredljive riječi kreirajte moždane filtere… Zapravo nas ne vrijeđaju tuđe riječi, već način na koji ih zalijepimo uz srce. Smanji doživljaj makar za vazdušaste pojave.
Valja imati dušu koja nije alergična na dodire… i kožu otpornu na tragove. Bijes je kanjon sa šiljcima – po njemu treba šetati samo kada su sve ostale staze zatrpane.
Milisav S. Popović