Karl Gusav Jung je utemeljivač onoga što danas poznajemo kao analitička psihologija… Međutim, izraz je simplifikovan radi lakšeg indeksiranja. Pravi naziv bi glasio “kompleksna dekonstrukcija u smjeru psihosinteze”. Malo, nezgrapno… i podosta zapostavljeno. No, tu se krije lješnik njegovog genija… Prvi je koji se pozicijom spoznaje pojedinca bavio tako što je ukalkulisao antropološke, književne, filozofske, istorijske faktore, ali i religije, arhitekture, civilizacijske fenomenologije, muzike i zbrkane sfere razvoja međunarodnih odnosa. Multidisciplinarni pristup, shvatio je, bješe neophodan da bi se razumjela duša.
Ali, vrijeme prođe, i pored slave, krune koju mu dadoše – jedna priča ga umalo nije koštala potpunog uništenja (rušenja integriteta). Elem, pred kraj života se bavio korelacijom, pokušajem da opiše čovjeka u uporedbi sa biljem (mahom cvjetovima). Smatrao je da botanika izuzetno precizno pruža uvide u svojstva flore (sve karakterološke varijacije i narav bilja) – pa je “lijepljenjem” tih atributa na čovjeka, stvorio nešto što je ispisao kao “humana florotipija”. Tako je zabilježio da postoje ljudi-ageratumi, marigoldsi, vervaini, viola, astersi, petunije… i sijaset drugih. Kada je predočio teoriju o florotipima grupi kolega – umalo nije javno ismijan. Srećom, do formalizacije “podsmjeha” nije došlo – već se sve pripisalo njegovoj starosti i vjerovatno “akutnoj demenciji”. Dalja razrada teorije time je grubo odbačena. Umro je usljed dva moždana udara koja su se dogodila u rasponu od nekoliko dana, i u tom periodu teško je komunicirao, rečenice bjehu zbrkane, no njegova porodica je tvrdila da je tokom doručka izgovorio “znaju li (vjeruju li mi) ljudi da ću umrijeti?”.
Danas se slavi kao pionir. Bio je začetnik važnog pravca… ipak, mnoge njegove teorije se dovode u pitanje (nemali broj je već odbačen), jer se i nuka promijenila, došlo do boljih spoznaja. Združene škole i posve nove grane se konstantno otvaraju, i svi ga poštuju kao jednog od utemeljivača. I tu bi se mogla staviti lijepa tačka. Ali, neočekivano, baš je teorija o florotipima doživjela preporod… iako je posve drugačija i sadržajnija (pažljivija u interpretaciji) od Jungovih izvornih ideja, u njegovu slavu je nazvana “Matrica 9 – Modifikovana Jungova podjela karaktera analogno cvjetovima”.
Valja imati na umu da se florotipija ne može doživljavati kao “glavni indikator”, već samo kao dodati sadržaj u deskripciji čovjekovog stanja. Ona bi bila samo dio unutar fenomenološke interpretacije karaktera (dopuna). No, nerijetko se ljudi baš uhvate nje – iz sentimentalnih razloga. Kako i ne bi, jer ništa humanije od biljaka nema. Slijede neki od primjera:
Karakter – aloja vera (Aloe vera). Biljka koja se često doživljava kao “čudesna”, dosadašnja istraživanja ukazuju na njenu sposobnost da “pomogne i zaliječi” – no, u nekim slučajevima dovodi i do intoksikacije. Pažljivo rukovanje i obraćanje pažnje na svaki dio biljke je od presudnog značaja. Kada se prema Matrici 9 utvrdi da neko lice pripada florotipu aloja vera – zapravo se misli na osobe koje su kompleksne, blagorodne, ali “ne dozvoljavaju da budu olako doživljene”. Mladi listovi traže što više sjenke, dok starija aloja zahtijeva više svjetlosti, sunca… odgovara joj jedno mjesto, međutim puni razvoj doživljava kada se položaj i ugao prostora s vremena na vrijeme mijenjaju.
U simplifikovanoj verziji – osobe ovog florotipa su kadre da same “zaliječe svoje rane”, samo ako nađu jednu nadu, tračak smisla, kap koja će učiniti da zabuja. Tada će biti sposobni da “spasu” i druge… Iako ne traže mnogo, često ono što je “malo i neophodno” bude dugo vremena skriveno. Otud osjećaj pseudoizgubljenosti – “zar je ovo sve što može?” i “zar sam ja samo ovo?” – jer su ubijeđene da grandioznost počiva u velikim mitovima… a, ono, zapravo krene od prostih stihova. Njihovih.
Karakter – jasmin. Cvijet koji može da cvjeta zimi, a otkriva latice noću. Time se opisuju ljudi koji najveći duševni miris doživljavaju onda kada je okolina oskudna u toploti. Spašava ih sopstvena srž. Ljudi koji cvjetaju bez obzira na mrak kojim mogu biti okruženi… bez obzira na oteto, umiju da sebi tvore novo blago, i opstanu. Pjevaju, kada muziku drugi ubiju.
A vama ću ostaviti da otkrijete kakvi su oni koji posjeduju karakter kalanhoja. Samo ću ovo reći… najveći broj naših majki i sestara naliče baš ovim cvjetovima. I tu je pohranjena najveća tajna… Sad je na vama.
Milisav S. Popović
*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.
*** Ukoliko želite da redovno pratite kolumne, pridružite se zvaničnoj stranici na Fejsbuku: https://www.facebook.com/mili237