Rijetko koja disciplina je prošla put od izrugivanja, potom vucanja do samog vrha – kao što se dogodilo sa fiziognomikom. Zovu je i “ubicom tajni”, “lovcem na intimnost”. Uvidom u promjene na licu i izmjenama položaja nečijeg tijela fiziognomisti “utvrđuju čovjeka”. Kad se kroz trzaje ramena zalazi direktno u crijeva.
Ne tako davno, fiziognomika je korišćenja u razotkrivanju duplih agenata. Danas je ona glavni oslonac u radu većine profiličara. Ali i onih koji su ovu tehniku oteli i njome ovladali… zarad ko zna čega.
Nazivaju je i naukom koja tumači meridijane lica: tehnikom koja prepoznaje stanje svijesti prostim “opipavanjem” pulsa pogleda. Neki će uspješnost praktikovanja fiziognomike vezivati samo za lijevu stranu lica (izražajnija polovina); dok će drugi u obzir uzimati i nivo refleksije svjetlosti u očima. Pristupa ima više, a praksa je dokazala da obrazi, nos i usne predstavljaju jednoobrazni model koji se ispoljava u četrdesetak mogućih (bazičnih) izraza… uz varijetete očnih gestova (vrste pogleda) taj broj prelazi 300. Dok si kazao jedno prosto “dobro sam”, faca u trenu poruči na više stotina načina “zašto dobro ipak nisi”.
Brojne teorije ukazuju da nisu samo izražajne grimase očiju način da se prepozna unutrašnja implozija ili smirenost… već i zamrljani ugao (onda kada oko naizgled tamni). Odsjaj ne zavisi od puke refleksije ambijenta, već i od psihičkog stanja osobe… Ne šire se ili sužavaju zenice samo zbog svjetlosti, već i zbog vatri (ili leda) u nama. Ta, nevidljiva količina suza, prevučena uz centralnu površinu oka, određuje kakvoću sokova života.
Manjak uzvraćenog snopa obično ukazuje na povučenost, trenutno grčenje duha (blaga depresija – govorilo se). Međutim, i ovakav stav treba uzeti s rezervom – u poslednjih petnaest godina sijaset sličnih predstavki se korigovalo, poništilo. Pogrešno je tumačenje da jasan, uporan pogled ukazuje na iskrene i dobronamjerne ljude. Jer, takav izraz imao je i Mengele.
Takođe, ništa bliže fakticitetu nije i stav da umiljate, krupne oči sa nestalnim fokusom imaju radoznali, vedri ljudi. Većina djece sa urođenim manjkom sna i njihove majke (post natal insomnija) posjeduju upravo ovakve simptome.
Zbog zabluda kojima robuje toliko drugih nauka koje se bave “individualnim pristupom”, utvrđene su samo tri aksiomatske pozicije (izraza) koje oči ne mogu (ili teško mogu) sakriti. To su stanje užasa, gladi i fizičkog bola. Sve ostalo je moguće iscenirati… ma, sve ostalo se redovno glumi.
Postoji i jedna nevjerovatna pravilnost na ljudskom tijelu. Dok su udovi, organi i ostale anatomske mjere kod svih nas različite… samo oko predstavlja izuzetak. Veličina dužice (irisa) ista je kod svakoga – iznosi 10 milimetara.
Izumrli italijansko-ruski esnaf koji njeguje slikarstvo i književnost (nazvan “Hortea” po osnivaču Horasu) svoje učenike “tjera” da u svojim radovima opisuju oči slučajnih prolaznika. Oni koji bi sa uspjehom prikazali ljepotu ukradenog pogleda bili bi spremni na titulu maestra. Sve dok ne dođe tog momenta, stvaralaštvo se smatralo traćenjem boja, ili poetikom bez udisaja. Jer, istina je izmjerena… iznosi svega 10 milimetara.
* * *
Kad su nas davili gradivom, nasipali zadacima… bunili raznim teorijama, profesor me pitao:
“Da Vas čujem malo o intencionalnom doživljaju… Kada varka biva uspješna?”.
– Nije važno “kako”, već “koga” želiš da zavaraš. – odgovorih.
Potvrdu tačnosti ne dobih… već novo pitanje uslijedi:
– I ko treba da poznaje fiziognomiku da bi bio uspješniji?, onaj ko laže ili koga lažu?
– Ne znam… Sve mi se čini da ovo nije traganje za istinom, već za najboljom prevarom. – nisam htio da ga uvrijedim, ali se ipak ljutnuo – Iscrpi ovo gradivo profesore… mogu li malo da gledam u proplanke, čisto da odmorim?
*
Prođoše od tada dvije decenije… danas razumijem čovjeka mnogo više, ali ne i ljude… ne postoji fiziognomika gomile.
Ako se iko pita… Da, i dalje gledam u proplanke… otud vidim zmajeve. Tako je bilo i ostalo, oduvijek. Nije to varka zenica… već magija moje istine.
Jer, i kad odgonetneš rebus… enigma o svemu i svakom ne prestaje.
Milisav S. Popović
*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.