Prethodna kolumna je privukla srčanu pažnju… toliku, da ste je učinili najčitanijim tekstom od početka dvadeset druge, pa me doveli do slatke zabune. Da li to znači da nam elan za pojmovnim smislom postaje posebno važan? Ili ste prosto sjajna publika, koja umije da prigrli i uživa. Ma, oboje ste! I značajno više!
Znate, stara Jugoslavija je njegovala periodično objavljivanje “Stilistike, retorike i rečnika rijetkih pojmova”. Ta izdanja su svega tri puta u pet decenija bila dopunjavanja – i posjedovati ih, danas, podrazumijeva dragocjenost koja prevazilazi klasičnu biblofiliju (ljubav prema knjigama). No, ni u njima se ne mogu naći strugotine sa epohama zdrobljenih bisera.
Na sreću, neke od (rijetkih) “izgovornica” su preživjele i počele seobu u druge grane nauka, tako da su postale nezaobilazni identifikatori unutar deskripcije ličnosti (profilisanja), a vjerujem da se time njihova priča ne završava. Danas, vama na usluzi, nekoliko zrna pijeska sa površine sunca (koja, ako dopustite, i meni odavno znače mnogo u kalemljenju smisla).
Niran – tai pojam koji ukazuje na “vječan”. Vječnost je prema tai doživljaju kategorija koja nosi mnogo više od neprekidnog trajanja – njena dubina se ogleda i u idealu da nešto može da nestane, ali nakon praha postaje neophodno svima. Teška glavolomka, koja je u suštini prosta i bistra. Niran su sve one vrijednosti koje čovjek mora da ponovi, kako bi osjetio slad postojanja. Prva u nizu niran stepenika je život sam, potom slomljeno srce, i sreća nakon suza prolivenih zbog nekog strašnog gubitka. Da bi čovjek doživio Niran, mora sve ovo da prođe – da makar jednom živ umre, da mu srce makar jednom potpuno prepukne, i da ga suze priguše… dok se mjesečina sa njega konačno ne svuče, i novi dan ne kaže “dosta je!”. Tada si stupio na mjesto gdje nova istina teče… a to je Niran, i to je nešto od svega, što znaš i što si znao, mnogo veće.
Noori – urdu ruječ koja znači “moja svjetlost”. Često se kači uz registre vračeva, vidara i proroka. Drevni mitovi ukazuju na vjerovanje da samo djeca (djevojčice prije “krvavog mjeseca”) mogu da vide noori ob(na)motanog oko nekog čovjeka. Za ženu kojoj se utvrdi da posjeduje svjetlosni pečat – drevni narodi su smatrali da joj nije mjesto među običnima, već da je Mudrost poklonjena sa neba. Nuri služi da ljudima kaže šta i kako treba.
Novo doba nije osakatilo niti precrtalo pojam, ali ga jeste svelo na pristupačniji nivo – te se za Nuri osobu smatra ona koja unosi spokoj nemirnima.
Dolent – zapravo je pridjevski oblik, koji je za nas teško prevodiv u preciznom terminu, ali znači “onaj koji je pun tuge”. Dolent je tegoban, često neopravdan, skoro nepotreban… ali se neki ljudi rađaju sa njim, sa mrenom oko udaha. Izdah im je prepun neoslobođene melodije balada… Zbog toga se “dolentizmom” smatraju sve one izjave nakon kojih čovjek ne može da bude kadar da ikoga utješi… ta tuga razara čak i nadu da je utjeha moguća. Neke od najljepših renesansnih slika, i najdivnijih klasičnih melodija su nastale jer je autor u grudima nosio dolent… i stvorio nešto što će da “rastužuje” za sva vremena. Dolent je i ono uz šta možeš da plačeš, iako si pride srećan. Postoji izreka “ne dogodio ti se dolent nikada, i blago tebi ako ga već imaš”.
Noor, arapska riječ koja se najčešće prevodi kao “svjetlost” – a podrazumijeva veće značenje, i zavisi od konteksta u koji se stavlja… luminoznost je najadekvatniji prevod, i može se naći u starim filozofskim spisima, no noor (nur) ukazuje na unutrašnju svjetlost, radijantnost i blistavost duše koja se krije iza običnog života. Svi oni nasmijani likovi, kojih ima malo, ali svako za života okusi makar jednog od takvih pojava. Ljudi sa lakoćom hoda i interakcije sa svima. Ono što je paradoksalno, nur osobe mogu biti priče iz teških životnih vrtača i virova, ali njihova lakoća pojavnosti je ugodna svima. Nisu teški duši ni očima.
Redamancy (redemansija). Neki kažu da vuče porijeklo iz prvobitne verzije starolatinskog, drugi da je zapravo drevnija i od njega samog… A označava “voljeti nekog ko te voli istom mjerom”. Punoćom uzvraćena ljubav. Možda je zbog toga tako duboko zaboravljena… jer se bez đavola ne dešava. Rijetka, poput paunovog mlijeka.
A, ono opet, nešto imam utisak da će sve biti kako treba… ne sa svijetom, tu pomoći nema… Već sa vama. Blagima i krotkima. Desiće vam se aliferacija. Prosto znam. Osjećam svakim dijelom bića.
Eh, ne pojasnih… aliferous znači – dobićete krila.
Milisav S. Popović
*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.
*** Ukoliko želite da redovno pratite kolumne, pridružite se zvaničnoj stranici na Fejsbuku: https://www.facebook.com/mili237